Bogaćenje, korupcija i nova ograđena naselja za elitu s jedne strane, a s druge jednopartijska komunistička vlast i blogeri u zatvorima, to je današnji Vijetnam u kojem se upravo odigrao obračun na vrhu vlasti. Karizmatični premijer Nguyen Tan Dung izgubio je podršku Partije, potom i položaj iako se nadao da će napredovati, a šef Komunističke partije postao je glavni tajnik, 72-godišnji Nguyen Phu Trong. Stara je garda pobijedila, a u mirovinu ide premijer koji se pokazao otvorenim za promjene i za biznis, no izbila je velika bankarska kriza, neka su velika državna poduzeća za njegova mandata propala, a uz njegovo ime vezuje se i cvatuća korupcija.
Jednopartijska vlast
Doduše, premijer sa 66 godina prelazi uobičajenu dobnu granicu za izbor lidera od 65 godina. Granica ipak nije primijenjena na partijskog šefa koji je pet godina stariji. Još nije sasvim jasno što to znači za zemlju, no procjenjuje se da promjena koje bi mnogi željeli neće biti. Zemlja koju se ubraja među azijske tigrove jer zbog plaća nižih od kineskih privlači sve više investitora, pati od dobro nam poznate boljetice – korupcije.
– Partijsko vodstvo morat će suzbijati korupciju, inače će narod i dalje patiti – kaže za Associated Press u Hanoiju prodavač srećki Tran Thi Tram.
– Jednopartijska vlast u komunističkom Vijetnamu puno je bolja alternativa nego autoritarna vlast prerušena u demokraciju – objasnio je šef Partije Trong nakon što je dobio novi petogodišnji mandat, uvjeren da bi demokracija donijela nedisciplinu, kaos, nestabilnost, pa je valjda puno bolje da Vijetnamci ne sudjeluju u izboru svojih vođa, prepuštajući to partijskom članstvu koje broji 4,3 milijuna, odnosno delegatima kongresa, a njih je bilo 1510.
– Moramo balansirati između demokracije s jedne i zakona i reda s druge strane – kaže.
Kako bilo, navodno komunistička zemlja prije točno 30 godina, 1986., otvorila se svijetu uvevši socijalističku tržišnu ekonomiju, tzv. doi moi (obnova) i danas se ne razlikuje puno od kapitalističkih zemalja, pa nastaju i zatvorene dobro čuvane elitne enklave u kojima je čak i zrak čišći. Jedno od elitnih naselja koja se grade na rubu glavnog grada Hanoija dobilo je ime Palm Springs, po gradu u Kaliforniji, poznatom po golfu, luksuznim hotelima i toplicama. Amerikanci su u Vijetnamu, naime, dobrodošli unatoč desetogodišnjem ratu koji je odnio tri milijuna vijetnamskih života, od čega dva milijuna civila. Tako marinac Chuck Palazzo, koji je početkom sedamdesetih bio stacioniran u luci Đa Nangu, a prije sedam godina se vratio kako bi kao član Veterana mira radio za žrtve zaostalih mina i bojnog otrova “agent orange”, koji je zapravo herbicid, kaže za britanski Guardian kako ga je ganula tolerancija kad se vratio u Vijetnam.
– Svladala me paranoja kad sam sletio u Hanoi, mislio sam, otkrit će da sam bio marinac. Ali, rekli su mi samo da sam dobrodošao – kaže. U Vijetnamu je zaostalo 14 milijuna tona oružja i eksploziva, zemlja je kontaminirana s 43 milijuna litara herbicida agent orangea. No, Vijetnamci ne spominju rat, možda i zato što ga se većina stanovništva ne sjeća. Od 94 milijuna Vijetnamaca, njih 41 posto mlađi su od 24 godine, polovica ima manje od 30. Nije neobično zato što žive u današnjem svijetu, okupirani modernom tehnologijom i planovima za budućnost. Od povijesti ostala je proslava rođendana Ho-Ši-Mina 19. svibnja te ujedinjenja Sjevernog i Južnog Vijetnama u Socijalističku Republiku Vijetnam 2. srpnja 1976. godine. Kad se u Americi spomene Vijetnam, prva asocijacija je i dalje Vijetnamski rat i američka uloga u njemu, u Vijetnamu je Amerika ono što i ostalim dijelovima svijeta, zemlja koja nudi mogućnosti. Rat se ne podučava detaljno, učenicima se u vojnom muzeju u Đa Nangu pokazuju američki tenkovi, borbeni avioni i helikopteri kao trofeji junačke pobjede Vijetnamaca, ali očito se ne podjaruje mržnja prema Amerikancima i zemlji koja je danas veliki vanjskotrgovinski partner s 36,3 milijarde dolara vrijednom trgovinom, u Ameriku odlazi 20 posto vijetnamskog izvoza. Odjeća, obuća, elektronika, plodovi mora, nafta, kava, strojevi, drvo glavni su vijetnamski izvozni aduti. Zemlja je to koju još muči siromaštvo jer je 12 posto djece mlađe od 5 godina pothranjeno, bruto domaći proizvod po stanovniku nije veći od 5700 dolara, nešto veći nego u bratskoj komunističkoj Kubi. No, zato Vijetnam ima 146 mobitela na 100 stanovnika, po tome su deseti na svijetu.
Spor s Kinom
Na idućem partijskom kongresu, koji se održavaju svakih pet godina i na kojima se biraju vodeći ljudi, u mirovinu će otići naraštaj koji govori ruski i koji je odgojen u antiameričkom duhu. Osim toga, još 1988. Vijetnam je odlučio u vanjskoj politici stvarati što više prijatelja i što manje neprijatelja. No, ionako je u ovom trenutku geopolitika na strani američko-vijetnamskog prijateljstva, jer dugogodišnji saveznik i ideološki suradnik Kina ima teritorijalne pretenzije u Južnom kineskom moru, pa Vijetnam i SAD postaju saveznici. Kinezi su na spornom morskom području, samo 120 nautičkih milja od vijetnamske obale počeli potragu za naftom i plinom. Kina tvrdi da buši na svom teritoriju, a Vijetnam to područje smatra svojom ekskluzivnom ekonomskom zonom. Kina, Sovjetski savez i Vijetnam ionako su imali dugu povijest oscilirajućih odnosa, unatoč ideološkoj srodnosti, pa su Kina i Vijetnam kratkotrajno i zaratili 1979. zbog vijetnamske intervencije u Kampučiju. Za SAD, pitanje imperijalne Kine nov je izazov, za Vijetnam to je tema stara tisuću godina, komentiralo se nedavno. Partijski sekretar Trung oklijevao je otvoreno se suprotstaviti kineskom širenju na moru, ali je premijer bio nešto odrješitiji, a Vijetnamci su prosvjedovali i odnosi više očito nisu dobri.
Okrenuli se Zapadu
Vijetnam se okrenuo Americi, s kojom su odnosi obnovljeni još 1995., 2013. premijer Dung je rekao da je veća uloga SAD-a u svađi oko Južnog kineskog mora dobrodošla, a u srpnju 2015. glavni tajnik Komunističke partije Trong posjetio je američkog predsjednika Obamu, bio je to prvi takav posjet između dvije zemlje – obilježeno je tako 20 godina uspostave odnosa. Ona ružnija obljetnica, 50 godina od iskrcavanja marinaca na plažu Nam O 8. ožujka 1965. godine prošla je lani tiho i u Vijetnamu. Prije 50 godina marince su svečano dočekale južnovijetnamske vlasti, bila su tu djeca, žene, cvijeće, nitko nije slutio ne samo da ih čeka desetogodišnji rat i strašno krvoproliće nego ni da će Amerikanci izgubiti rat i da će tamo služiti 2,7 milijuna vojnika, od kojih će ih 58 tisuća ostati zauvijek. Žrtve su neusporedive, tri milijuna Vijetnamaca prema 58 tisuća Amerikanca, na jednog Amerikanca 52 Vijetnamca.
– Ubit ćete desetoricu naših, mi ćemo jednog vašeg, ali vama će toga biti dosta – rekao je proročanski Ho-Ši-Min. No, tko zna što bi rekao veliki vijetnamski vođa revolucije da sad vidi zemlju. U zatvoru i dalje ima disidenata, sad ih je stotinjak, ali nejednakost je sve vidljivija. Bogataši žive u elitnim četvrtima kao što je Ciputra International City kompleks na sjeveru Hanoija s vilama, privatnim školama, klubovima i trgovinama skupog vina, divovskim skulpturama grčkih bogova i palmama, okružen betonskim zidom i čuvanim ulazima. Od socijalizma je preostala čvrsta ruka Partije, birokracija, disidenti u zatvorima kao i zabrana prodaje strancima više od 49 posto udjela u tvrtkama. Uoči partijskog kongresa investitori su se nadali da će partija dati signal promjena i u tom smjeru, no razočarali su se jer je liberalni premijer izgubio. Doduše, ima analitičara koji tvrde i da se ništa bitno neće promijeniti u vijetnamskoj politici, da će reforme i otvaranje biti nastavljeni. Kako bilo, uoči kongresa u jezeru Hoan Kiem u Hanoiju nađena je mrtva divovska kornjača koju narod smatra svetim simbolom vijetnamske borbe za slobodu još od 15. stoljeća.
Izazvalo je to veliku žalost te tumačenje da je to loš znak za partijski kongres. Možda za Partiju i jest loš znak, ali Vijetnam je stoljeće i pol od francuske okupacije, pola stoljeća nakon iskrcavanja Amerikanaca, 40 godina od uspostave vlasti marksista-lenjinista ipak na putu do standarda pod kojim više nitko neće biti gladan.
>> 2026. neće biti ovakve Rusije, a EU će se raspasti na četiri Europe
>> Slijetanje kineskog zrakoplova na umjetni otok u Južnom kineskom moru pojačalo napetosti
