Primaklo se. Vidi se po tome što je naveliko počelo predizborno čašćenje, šminkanje i dodvoravanje biračima. Nije slučajno nastala izreka da se najviše laže prije izbora i poslije lova. Poslije lova jer događaj nije dokumentiran, pa ostavlja prostor konfabulaciji, a prije izbora jer petljanje i obećavanje ionako ne obvezuje budući da je biračko pamćenje kratko pa se bajke ionako zaborave do sljedećeg ciklusa.
Preliminarni pregled političkog terena, dok još ne znamo točan datum izbora, pokazuje da se vuku uobičajeni prvi potezi. Startna prednost vladajućih je u tome što imaju u rukama proračun pa mogu na dug, koji ćemo plaćati svi, častiti ciljane biračke skupine i tako kupovati glasove, kao što pokušavaju sada npr. vaučerima za struju za siromašne.
Populističko kupovanje glasova, ako se pretjera, može biti dvosjekli mač. Stvarno bi trebao biti ograničen birač koji će glasovati za vladajuće samo zato što su mu dali struju na poklon dva mjeseca prije izbora pa misli da će mu sljedeće četiri godine u svemu biti tako, te, u skladu s Pavlovljevim efektom, ugodu što ima besplatnu struju vezati uz mila lica vladajuće stranke. Vjerojatnije je da će ih prozreti kao licemjere i da će izazvati suprotan učinak, u smislu – a gdje ste socijaldemokrati do sada bili?
Prednost oporbe je u tome što u predizbornoj priči sučeljava svoje idealne konstrukcije s realnim rezultatima vladajućih, tj. leži u tome što je biračima nada u buduću sreću, ako se promijeni vlast, uglavnom privlačnija od trenutačne stvarnosti, pa makar ona bila i pošećerena vaučerima. Osim ako biračima ne nudite istu ekipu koja ih je preveslala pretprošli put. Uglavnom, lakše je oporbenim kandidatima pričati kako bi oni radili, nego vladajućima opravdavati kako su radili i kako trenutačno rade. Predizborni Plan 21 od prije četiri godine, mogu opet ponuditi jer gotovo ništa od njega nisu ispunili pa je ostao neiskorišten, što bi se reklo – neraspakiran. Mogu pokušati dijelom mijenjati percepciju birača o lošim rezultatima svoje vlasti napuhujući i mistificirajući kao ekonomsku senzaciju klimav i sumnjiv rast u zadnjem kvartalu od 1%, nakon negativnih pokazatelja tijekom cijelog mandata.
Dok te mame, šećerom te hrane. I jedni i drugi i brojni treći kao zavodnici isticat će svoje jake strane, a skrivati slabije. Dakle, gurati u prvi plan u javnosti omiljenije likove, što se, na primjeru SDP-a, vidi iz medijskog potenciranja friškog ministra Lalovca. Činjenica je da Vlada danas izgleda, ako ne stručnije, a ono barem nešto pristojnije nego na početku mandata. Smjenjivanjem ministra Jovanovića npr. kao da je pola konflikata u državi nestalo. Da je ostao još u igri, danas im ni sto vaučera ne bi pomoglo.
Zbog dramatičnih vanjskopolitičkih okolnosti, u izbornoj kampanji mogle bi postati važne i neke nove teme. Prije svega teme migranata i sigurnosti. Izbori su prilika da se našu političku elitu natjera da se konačno jasnije odredi prema ulozi Hrvatske u današnjim i budućim intervencijama NATO pakta, te o očito nepostojećoj zajedničkoj europskoj sigurnosnoj i humanitarnoj politici, što se vidi na primjeru odnosa prema novom valu migranata.
Razaznaje se već i nastojanje vladajućih da se pozicioniraju više prema centru. Milanovićeva odluka da se zagrebačku zračnu luku nazove po Franji Tuđmanu najbolji je primjer predizbornog hrvatovanja u SDP-u, pa šala kako će uskoro kukurikavci početi držati ruku na srcu pri izvođenju himne i obraćati se s "Hrvatice i Hrvati" zvuči sve realnije.
Korisni igrači obiju strana su mangupi u tuđim redovima – intendant Frljić i pripadnici srodnog mu miljea jedan su od najjačih aduta HDZ-a, jer stvaraju iritaciju kod priličnog dijela biračkog tijela, a i formalno su dio vladajuće strukture. Frljić se u zadnje vrijeme pritajio, kao da su ga drugovi zamolili da ušuti do izbora. Kriju ga kao ludog netijaka ili pokojnu babu u ormaru dok svatovi ne prođu. Očekujmo stoga da će u sljedeća dva mjeseca biti puno manje lijevih skretanja. Na sličan način za vladajuću koaliciju solidan posao svjesno ili ne odrađuju "zadomaši", za kompromitaciju hrvatske opcije uvijek spremne desne babaroge, s već manijakalnom potrebom da hrvatsku državotvornu priču vežu uz poražene blajburške kolone, umjesto uz pobjednički Domovinski rat. Uporno vraćati ideološki sraz u jedini kontekst u kojem jugokomunistička priča pobjeđuje, a to je fašizam-komunizam, umjesto uz vrijednosti demokracije i ljudskih prava, gdje lijevi totalitaristi i jugofili ostaju na suhom, može samo intelektualno ograničena ili iznimno pokvarena osoba koja svjesno igra za drugu stranu.
Osim babaroge na drugoj strani, svaka koalicija kao jak adut, gotovo obavezni dio accessoirea, mora ima svoga seljaka i penzionera. Najnovija akvizicija SDP-a je tako postao marginalni A-HSS. Zabavno je gledati kako su se sljednici stranke koja je zatirala selo i radićevštinu sada i doslovno primili pluga poput ministra Marasa koji je orao u Daruvaru, ostvarivši tako nekadašnje Bandićevo obećanje da će raditi kao konj.
Odavno već svatko ima i svoga penzionera. Pa čak i manji blokovi, poput onog Čačić-Josipović, u zadnje vrijeme nabavili su svoju umirovljeničku stranku. Očekujemo da pribave i svoj HSS-Stjepan Radić, HČSS ili još bolje, HSS-1904.
IDS se još cjenka i kalkulira. Razumljivo je da mu se ne riskira s četiri godine oporbe, ako bi u kombinaciji s HDZ-om mogao iskamčiti mjesto ministra turizma. Uostalom, čemu lojalnost SDP-u nakon što su ih drugovi pokušali minirati s Kajinom? HDSSB se u svojim predizbornim shemama vodi sličnom logikom.
Prijelazni rok, sastavljanje timova i koalicija i u manjim strankama polako završava. Prežvakavanje, podgrijavanje i recikliranje istih kadrova koji su otpali iz sfere dva velika bloka do sada uglavnom nije donosilo ništa. Ozbiljan faktor na koji bi tipovao kao na važan budući segment hrvatske politike je ekipa oko udruge "U ime obitelji", koja radi na duge staze, kao najozbiljnija struktura na terenu i ideološki najprofiliranija opcija na konzervativnom polu. Na lijevoj strani političkog spektra vlada potpuna konfuzija. Teško je procijeniti hoće li dijelu birača biti privlačnija Milanovićeva besplatna struja, Josipovićev i Čačićev novi put, Bandićevo delanje, Sinčićevo obećanje da neće morati vraćati kredite, Hollyčin održivi razvoj ili besklasno društvo Radničke fronte. A o Laburistima i koaliciji Petrina - Kajin, kao lokalnoj mini varijanti dvojca Čačić - Josipović, da i ne govorimo...
>> Ne zna se žele li više migranti Hrvatsku ili ona njih
>> Što smjera Vlada: Potezi do kraja mandata
Tako je Nino, Plan 21 je nedirnut, netaknut.. Predizborno čašćenje, dodvoravanje biračima, itd., sve je to Kukurikavcima uzalud! Nemaju podršku hrvatskog naroda i to će skorašnji izbori pokazati!