U vrijeme teške gospodarske krize i kada se brojni građani odlučuju za odlazak iz Hrvatske ipak se može pronaći i pozitivnih primjera koji pokazuju kako ima nade i da se uz rad i trud može uspjeti i kod nas. Isto vrijedi i za Slavoniju, opustošenu ratom, pretvorbom i privatizacijom, i iz koje gotovo svakodnevno odlazi po nekoliko osoba.
U Vukovarsko-srijemskoj županiji, jednoj od najnerazvijenijih u RH, pronašli smo trojicu mladih poljoprivrednika koji se već godinama uspješno nose sa svim problemima, prodaju svoje proizvode te se dalje razvijaju i šire.
Svi su fakultetski obrazovani i život su mogli nastaviti bilo gdje ne vodeći računa o poticajima, tržištu, vremenskim prilikama, fondovima... Ipak, ostali su u svojim selima i pomažu im koliko mogu. Iskoristili su stečena znanja i iskustva starijih te donijeli odluku što je profitabilno, a što ne. Svoje OPG-e organizirali su kako misle da je najbolje i okrenuli se tržištima kojima su ponudili nove proizvode. Uspjeh nije izostao.
Što je još važnije, ova trojica poljoprivrednika sigurno nisu i jedini mladi uspješni poljoprivrednici na istoku Hrvatske.
Marijan Balić (29): Budućnost je u dodanoj vrijednosti
Nakon završenog Ekonomskog fakulteta Marijan Balić iz Ilače pokraj Vukovara osjećao je moralnu obvezu vratiti se u svoje selo, koje je stradalo u Domovinskom ratu, da pomogne i zaposli ljude. Povratkom kući gledao je dugoročno tako da je svoju budućnost vidio u povrtlarstvu, a ne uobičajenim ratarskim kulturama za ovo podneblje. Počeo je s nasadima lubenice od koje je, zbog vremenskih uvjeta u dvije godine, ipak odustao. Danas je fokus njegova OPG-a na uzgoju češnjaka.
– Time se bavim već tri godine. Počeo sam sa 200 kilograma sjemena i 2000 kvadrata zemljišta, a kasnije se proširio na šest hektara. Voćarstvo i uobičajene ratarske kulture ne interesiraju me – kaže Balić. Razmišlja da započne i s preradom češnjaka kako bi stvorio dodatnu vrijednost svojem proizvodu. U tome računa i na fondove EU.
– Na svoj posao ne gledam kao na klasičnu poljoprivredu, nego kao poduzetništvo – kaže. Zasad nema zaposlenih iako bi, kako ističe, bio najsretniji kada bi mogao zaposliti nekoliko osoba. Zato planira u jeku berbe na nekoliko mjeseci angažirati 10-15 sezonaca.
– Može se živjeti od poljoprivrede i nisam se pokajao što sam ušao u te vode. Međutim, prethodno je potrebno dobro razmisliti što se želi, treba imati viziju, plan i složiti stvari kako treba. Neophodna je i dobra organizacija jer tada se stigne sve i za sve se ima vremena. Okružite se stručnjacima od kojih možete mnogo naučiti. Isto tako potrebno se i potruditi oko prezentacije da bi vas netko shvatio ozbiljno. Uz sve to treba biti spreman i na naporan rad jer bez toga nema ništa. I na kraju treba i samo malo sreće – kaže Balić govoreći o formuli svojeg uspjeha.
Marko Peičić (29): U farmu tovne junadi ulaže 9,5 milijuna kuna i računa na fondove EU
Marko Peičić iz Cerne, sela nedaleko od Županje, jedan je od onih koji je od malena znao što želi raditi kada odraste i postane samostalan čovjek. Na zemlji je s ocem radio od malena pa je studij poljoprivrede bio samo logičan slijed, kaže Peičić, koji zajedno s ocem i bratom Lukom vodi obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG). Otac je zadužen za organizaciju posla, a Marko za papirologiju te pomaže u svemu što treba raditi. Njih dvojica i donose sve odluke.
Mlađi brat polako ulazi u cijelu priču. Imaju i dva zaposlena radnika. Obrađuju oko 250 hektara zemlje i bave se tovom junadi. Sami proizvode hranu za potrebe farme, a u planu je i nova farma kapaciteta 400 junadi godišnje što će biti investicija od oko 9,5 milijuna kuna. Projekt je gotov za što će aplicirati na fondove EU, a u planu im je i gradnja skladišta za žitarice sa sušarom.
– Poljoprivreda je prilično zahtjevan posao. Ako se radi pametno i planski te ako ste odgovorni, od nje se može lijepo zaraditi i živjeti, daleko bolje nego da negdje radite za plaću – kaže Peičić. Radni dan Peičića počinje u pet sati ujutro, a nekad su i do ponoći u poslu. Ipak, stignu sve pa i izaći s društvom. Marko kaže da je najbitnija dobra organizacija. Uglavnom sve prodaju i prije nego što je utovljeno, dio i u inozemstvo. Kad prošire kapacitete farme, planiraju izaći i na tržište arapskih zemalja. Marko kaže da je velik problem u Hrvatskoj što se na fakultetima malo pridaje važnosti praksi.– Inzistira se na teoriji i onda, kada diplomiraš i izađeš van, malo toga znaš. Iskreno, razočarao sam se u puno toga dok sam se školovao – zaključio je Peičić.
Vedran Lešić (39): Peradarstvo, povrtlarstvo i voćarstvo isplativiji od kukuruza
– Svoju budućnost vidim u proizvodima koji kod nas nisu uobičajeni i nema ih dovoljno na tržištu, a kako zahtijevaju više rada, u konačnici donose i više zarade kaže Vedran Lešić iz Gradišta, za kojeg se nakon diplome Ekonomskog fakulteta, smjer bankarstvo i financije, prije očekivalo da će u bankarske vode. No upravo ta diploma pomogla mu je, tvrdi, da se okrene poljoprivredi jer je brzo izračunao koje kulture donose dobit, a koje samo gubitak.
Bavi se voćarstvom, povrtlarstvom, peradarstvom, a ima i 11 zaposlenih. Obrađuju 250 hektara zemlje, a u vlasništvu je i peradarske farme koja u turnusu izbacuje 25.000 komada pilića. Sijanje kultura poput pšenice i kukuruza ne isplati se. Treba stvarati finalne proizvode i njih prodavati u svijet, tvrdi taj mladi čovjek koji u poljoprivredi i turizmu vidi budućnost Hrvatske u koju najviše treba ulagati.
– Gotovo sve izvozim pa tako i pratim potrebe kupaca u Njemačkoj ili Austriji te se tome prilagođavam. Imamo čistu zemlju, dobru klimu, a naša hrana ima okus i to moramo iskoristiti. Sada sam se otvaraju mogućnosti fondova EU – kaže Lešić, koji smatra da poljoprivrednici moraju raditi na udruživanju i zajedničkom izlasku na tržišta. S obzirom na to da su se i njegov djed i otac bavili poljoprivredom, ona mu je, kaže, u genima. Nikad nije ni pomislio napustiti Hrvatsku niti bi se prestao baviti poljoprivredom.
– Ako se sve dobro složi i organizira, od poljoprivrede se može solidno živjeti. Uspjeh je jednostavan, ali neka pravila treba poštovati. U sezoni radim od jutra do večeri. Uz sav posao treba voditi i papirologiju, no zasad sve uspijevam – rekao je Lešić.
>> 'U dvije godine u poljoprivredi smo izgubili čak 9.000 radnih mjesta'
Koje gluposti sva trojica tatini sinovi koji su nasljedili velika imanja, 250 Ha nemozes propast moras biti lud, o ovaj Lesic je sin multimilijunasa nije taj vidio motike u zivotu. placeni clanak ! Propaganda