Ponosna sam jer sam uspjela namučiti najboljeg šahista na svijetu. Nekoliko puta morao je zastati i razmišljati prije nego što je pomaknuo figuru dok je igrao partiju sa mnom – prepričava nam 13-godišnja Marija Smetiško, koja je bila među 15 sretnika koji su imali priliku odigrati simultanku na Cvjetnom trgu u Zagrebu sa "šahovskom zvijeri iz Bakua" Garijem Kasparovom. No, simultanku nije odigrala samo ona, već i njezine tri mlađe sestre Lucija, Renata i Ana, te mlađi brat Josip. Osim mladih nada hrvatskog šaha, zaigrale su prošli vikend i poznate osobe iz javnog života, među ostalim, novinar Tihomir Ladišić, proslavljeni Dinamov igrač Slaven Zambata, publicist Slavko Goldstein, karatist Vjekoslav Šafranić... Svjetski prvak brzo je pobijedio većinu protivnika, ali se poprilično “mučio” razmišljanjem pred suparnicom Marijom Smetiško.
– Saznala sam da ću igrati s Kasparovom samo dan prije kada me trener Zdravko Margitić obavijestio. Bila sam uzbuđena i cijelu noć razmišljala o svojim potezima. Nisam razmišljala da ću izgubiti, već na koji način ga pobijediti. U šahu nije važna veličina, već razmišljanje, strategija, ideje… Igrajući s Kasparovom, držala sam se obrambene pozicije. Nisam htjela napadati i riskirati. Bila je to čvrsta igra. U jednom sam trenutku otvorila poziciju, pogriješila i izgubila. Nisam bila tužna. U sjećanju će mi zauvijek ostati njegovo zabrinuto lice. Svaki put kada bi došao do mog stola, morao je zastati, nasloniti se i dobro razmisliti o svom sljedećem potezu, dok je ostale sudionike jednostavno preletio… To je već bila moja pobjeda. A medalja? Medalja mi je bila njegova ruka na mom ramenu, tapšanje i riječi pohvale koje mi je uputio: “Bravo, bila si odlična, moram ti čestitati. Priznajem, namučila si me. Moraš nastaviti igrati jer pred tobom je sjajna karijera“, ponosno je govorila Marija, koja je sa svojim bratom i još trima sestrama u šahu završila sasvim slučajno. Otac Robert ispričao nam je njihovu priču.
Vole svoga trenera
– Normalno je da se djeca bave nekim sportom. Tako je Josip počeo igrati nogomet. Međutim, kad god bi bila neka utakmica, sjedio bi na rezervnoj klupi. Bilo mi je glupo da ga vodim svaki put i da se dijete presvlači, a ne igra. Ako ne igra, ne može ni doći do izražaja. Tako smo razmišljali kamo da ih upišemo. Odlučili smo se za šah jer tu uvijek igraš i nikad nisi rezerva. I tako smo ih doveli u Šahovski klub “Ericsson Nikola Tesla” k Margitiću, koji ih trenira zajedno s velemajstorom Jurjem Nikolcem. Od samog početka djeca su bila oduševljena šahom. Svidio im se trener, znao ih je privući, motivirati i ohrabriti. Iako svih petero moje djece ima talenat za šah i već do sada svi su postigli zavidne rezultate, za šah su prvi put čuli kada smo ih doveli u klub – naglasio je otac Robert.
– Da bi dobro odigrao partiju šaha, moraš doći naspavan, miran i rasterećen, odmoran. Šah se treba puno učiti i vježbati da bi se postigli rezultati – govori Marija, koja ne skida pogled s figura na šahovskoj ploči i istodobno govori i razmišlja o sljedećem potezu. – Naravno, drago mi je kad pobijedim, a tužna sam kad izgubim. Ali to je život. Nekad se trudiš, a izgubiš... Nije u životu sve kako bi želio. Nekad treba biti strpljiv i vjerovati u sebe i rezultat će doći. Kako nas je petero „šahovskih majstora“ u kući, morali smo uzeti i tatu kao šestog da možemo igrati u parovima te na taj način vježbamo i učimo. Naravno da ima razdoblja kada se zasitim svega, ali tada dođe neko natjecanje, motivacija za napredak je tu – kazala je Marija pljesnuvši rukama jer upravo je pobijedila tatu.
Mat u opet poteza
– Vjerujte mi, ne znam odakle im toliki talent za šah. Moja supruga ne zna ni kako se koja figura može pomaknuti, a ja, evo vidite... Jedino uspijem, ali i to rijetko, pobijediti malu Anu, koja ima tek 6 godina. Mnogi nas zovu “šahisti obitelji Smetiško“ – kaže otac. – Drago mi je što igraju šah i ne gube vrijeme pred računalom i televizorom. Rade nešto što im pomaže da se izgrade kao osobe. Svi si međusobno pomažu. Život je težak i kad je sve dobro, a još je teži kad ima problema. Zbog toga sam sretan što u obitelji sve funkcionira na tako savršen način – ponosan je otac Robert.
Unatoč financijskim teškoćama s kojima se susreće obitelj Smetiško, i zbog kojih ne mogu često putovati na natjecanja izvan zemlje, Marija je uvjerena da će jednog dana i ona igrati simultanku, samo s druge strane stola. Jer uvjerena je da će postati velemajstorica šaha. – Nijedna sila na svijetu neće me odvući od šaha. Šah je postao moja svakodnevica i moj život – kazala je Marija sa smiješkom prihvativši moj poziv za dvoboj u šahu. Iako sam se nadao da ću izdržati barem deset minuta, Marija mi nije dala to zadovoljstvo, već me je u samo pet poteza dovela u mat-poziciju.
>>Gari Kasparov zaigrao simultanku na Cvjetnom trgu protiv 15 amatera
Čestitke roditeljima i cijeloj obitelji! : )