Na simpoziju o školskom sportu u organizaciji Hrvatskog školskog sportskog saveza sudjelovalo je više od 450 nastavnika tjelesnog odgoja, a najslušanije predavanje bilo je ono Joška Vlašića, oca i trenera jedne od najboljih svjetskih visašica i iznimno perspektivna nogometaša. Pričajući o probijanju novih putova za uspjeh u sportu, Joško je istaknuo da je jedan od njih i vrlo rani početak s posebno osmišljenim treninzima. Tako je danas 31-godišnja Blanka atletiku počela trenirati sa sedam godina, a karijeru 18-godišnjeg sina Nikole Joško je počeo trenažno programirati već s četiri i pol godine.
– Današnje su predškolske ustanove kao neki pričuvni kavezi, umjesto da imamo velebne vrtiće s dvoranama. Kad dijete krene u prvi razred, ono je već prilično definirano, a naš sustav obrazovanja tek počinje.
Padaju li u vodu one teorije da bi djecu najprije trebalo dati u bazične sportove (atletika, gimnastika, plivanje) i da ih tek onda treba usmjeravati?
Treba im dati izbor
– To bi bilo slično tome da kažete kako ćete ovaj mjesec jesti krumpir, sljedeći meso, a treći mjesec samo ciklu. Ne mislim da je lopta nešto čega ćete dijete lišiti dok je u kolijevci, no tada nećete djetetu dati medicinku nego malu, šarenu, higijensku lopticu koju ćete objesiti iznad kolijevke. Potrebno je ponuditi mnoštvo sadržaja, a nakon toga treba proći neko vrijeme da se procijeni u kojoj skupini sportova to dijete može polučiti najveći uspjeh. Taj izbor proizići će iz rada koji ne smije ugroziti genetsku komponentu. Recimo, s obzirom na morfološke predispozicije, ja sam već sa sedam, osam godina pazio da Blanku ne opteretim treninzima dugog trajanja kako njezina bijela mišićna vlakna, predisponirana za eksplozivne kretnje, ne bih pretvorio u spora crvena.
Zacijelo je i to razlog što je tako rano počeo raditi s najmlađim sinom?
– Mnogo je tehnike koju treba na vrijeme svladati. Recimo, ako vas nauče pogrešno trčati, poslije nemate puno izgleda. Kao atletičar ja sam tehniku trčanja naučio prekasno i nisam imao nikakvih izgleda za veći domet. Zato sam, kada sam vidio da od četvero djece imam troje s odličnom motorikom, što je naslijeđe od moje supruge, odlučio sam osobno raditi s njima.
S obzirom na to da je Nikola od Blanke mlađi 14 godina, je li otac – trener u radu s najmlađim sinom ispravljao pogreške uočene u radu s Blankom?
– Ne, ne u tom smislu koliko s najstarijim sinom Marinom. Marin je trenirao košarku i ja sam bio svjestan propusta koji su tu napravljeni i nisam to htio napraviti s Nikolom. U Marinovu slučaju sustavu sam dao prevelike ovlasti i zato on nije napravio taj iskorak.
Znači li to da ne vjerujete našem sustavu sporta?
Sanjamo 'happy end' u Riju
– U svakom slučaju treba mu popravak, a i kada ga popravite, treba mu popravak. I za ovo što ja radim, iako je dovelo do svjetskog rezultata, ne mogu decidirano tvrditi da je to isključivi put. I on može biti bolji. Ako prestanemo tako razmišljati, to vam je kao da prestanete okretati pedale na biciklu pa ćete stati, a možda čak i pasti.
Na SP-u u Pekingu vidjeli smo nevjerojatan Blankin povratak na postolje, a savršena priča bila bi da se Blanka još jednom izdigne iznad svojih problema s ozljedama i osvoji i drugu olimpijsku medalju, nagodinu u Riju.
– Ako se to isto dogodi u Riju, bit će to sjajna životna priča. Ljudima i djeci trebaju primjeri jer sport je nešto u čemu ne možete kupiti rezultat, morate ga zaslužiti svojim radom, trenerskim radom i genetskim predispozicijama. Bolest koju je Blanka prevladala sjajan je primjer ljudske borbe, a svi se mi borimo sa svojim strahovima i problemima i nesumnjivo je jača poruka kada uspijete, iako ste daleko od svojih mogućnosti, kao što je to u Pekingu učinila Blanka.
U tim trenucima Jošku je zadrhtala brada i zasuzilo mu je oko.
– Ako se dogodi "happy end" u Riju, bit će to sjajna poruka za sve koji padnu.
Jesu li OI u Riju crta poslije koje će Blanki biti teško pronaći motiv za nastavak karijere u ovakvom zahtjevnom režimu rada?
– Ona ima neke godine i ako pronađe osobu koja joj odgovara, možda poželi zasnovati obitelj. No, poznavajući ju, mislim da ona ima još ambicija.
Joško se odupire zovu novca iz bogatih nogometnih klubova vezanih uz sina.
– Nikola je u formativnim godinama i odrastanje u njegovu gradu s njegovom ekipom neprocjenjivo je za emotivno sazrijevanje. Kada jednom brod krene na ocean, on će upadati u bure i oluje i vi nećete više imati utjecaj na njega kao u brodogradilištu. Ne bih volio da naša djeca budu trupci koje su odvozili Mlečani i od njih radili najbolji namještaj. Ne želim da Nikola bude taj trupac već skupocjeni namještaj koji ćemo mi sami izraditi.
>> Naša sportašica i u studenom uživa u morskim radostima
