Sjećate li se kako je Ivica Kostelić stao pod svjetla reflektora svjetske pozornice pod kojima je i danas? U mondenom američkom skijalištu Aspenu na slalomskoj utrci krenuo je kao anonimac iz startne kućice s brojem 64., a kad se spustio u cilj, za manje od minute, postao je svjetska atrakcija. Otada je prošlo više od 13 godina, a utrka koju smo gledali u nedjelju na veleslalomu u talijanskoj Alta Badiji neodoljivo nas podsjeća na taj dan.
4775 dana nakon Ivice
Također je bila nedjelja, kockasti dres je isti, startni broj 64 bio je isti, a iz kućice je izlazio dečko istih godina kao i Kostelić tada – uskoro će mu 22, isto se dugo mučio s ozljedama, a dotad također o njemu šira javnost nije znala gotovo ništa. I završnica je bila slična. U cilju je dugo stajao na mjestu za vodećeg.
– Tko je sad ovaj?! – pitala se publika pod Dolomitima, dok se "Zubo" zadovoljno smješkao. Izgurali su ga na kraju najbolji veleslalomaši današnjice, završio je na sedmom mjestu.
– To je ravno pobjedi! – ludovao je od sreće direktor reprezentacije Vedran Pavlek. A Filip trljao oči:
– Kad sam ušao u cilj i vidio zeleno svjetlo na semaforu, nisam mogao vjerovati da sam vodeći. Dosta dugo sam stajao na vodećoj poziciji, a kad sam vidio da na start druge vožnje izlazi moj idol Ted Ligety, znao sam da više neću dugo biti tamo... Odrastao sam diveći se njegovim veleslalomskim vožnjama, a znao sam da ima 1.60 sekunde prednosti preda mnom. Ni od koga nije izgubio toliku razliku pa sam znao da neće ni od mene... Ali barem smo stajali neko vrijeme jedan do drugog – skroman je Filip:
– I dalje, uspjeh je fenomenalan! Nisam ga očekivao, znao sam da sam dobar, ali da ću ovako biti dobar, u drugoj utrci u kojoj sam dobio bodove, odmah se probiti među najboljih deset je super! – kaže Zagrepčanin iz Mlinova koji je u svom podsljemenskom kvartu poznat kao veliki dinamovac, na maksimirskim je tribinama kad god stigne, a da može, vozio bi u Svjetskom kupu s – Dinamovim šalom.
– Plakala sam od sreće! I ja sam skijala donedavno, ali zbog ozljede ruke morala sam prestati. Danas studiram – kazala je sestra Tamara Zubčić (18) koja je u mlađim kategorijama bila velika perspektiva, skijala sjajno na Topolinu.
– Naša majka Jasna skijala je kao mlada, ona nas je uvela u taj sport, a tata Tomislav danas putuje s bratom... – dodala je sestra Zubčić, bivša odlična skijašica. Kao djeci su im predviđali kako će ona i brat biti "novi Kostelići". Filip je u švedskom Areu završio na 25. mjestu veleslaloma, uz slalom, paradne discipline.
– Bio je cilj tamo završiti utrku kako bismo osigurali dodatne kvote za reprezentaciju. No sada više nije bilo potrebe kalkulirati, odlučio sam se zaletjeti u drugi lauf, krenuti punim gasom i pokazati svima kako znam skijati. I uspio sam! – kazao je Filip koji je odvezao drugu najbolju vožnju drugog laufa veleslaloma, brže i od pobjednika Marcela Hirschera za 30 stotinki! No ukupno je kasnio 2.67 sekundi.
Dečko iz Hostela 63
– Filip već dulje skija dobro, a u Alta Badiji je iskoristio teško postavljenu stazu, prošao tri-četiri teška mjesta maestralno, a činilo se kao da u Svjetskom kupu ima na stotine utrka u svojim nogama! Dogovorili smo se da nema euforije jer već u ponedjeljak imamo slalom u Madonni di Campiglio... – dodao je Pavlek.
Inače, obitelj Zubčić nedavno je u centru metropole otvorila moderan hostel u industrijskom stilu nazvan 'Hostel 63', zbog adrese na kojoj je u Vlaškoj. Bili su blizu. Promašili su za samo jedan broj! Filipov je 64...
>> Nika Fleiss: Imao je tešku povredu ramena, a šteta da sestra više ne skija
>> Zubčić senzacionalan sedmi u Alta Badiji! Kostelić: Ovo je velik dan za naše skijanje
Drzim ti fige i zelim ti da postaneš jos jedan vrhunski Hrvatski sportas.Ali polako dijete jedna lasta ne cini proljeće