Najpoznatiji hrvatski policajac ide u zasluženu mirovinu. Nakon svoje najbolje borbe u protekle četiri godine Mirko Filipović najavio je svršetak karijere. Doduše, ostavio je milimetar odškrinuta vrata za slučaj da se predomisli kao što su to činili mnogi borci. Priopćio nam je to nakon što je zahvatom gušenja, u dalekom Vancouveru, pobijedio Amerikanca Pata Barryja.
– Uz pobjedu u finalu Prideova Grand Prixa, ovo mi je najdraža borba u karijeri. Imao sam podršku naših iseljenika kao da se borim u Hrvatskoj. Uz najjače pripreme dosad dokazao sam da nisam (pre)star za ovo.
Imam "šunku" ispod oka
Priznao je da je nakon drugog pada od desnog krošea pet kilograma težeg Barryja imao dvostruku sliku.
– Drugim krošeom dobro me opalio. Osjetio sam bol u oku ispod kojeg sad imam "šunku".
Još u kavezu kazao je da se nada da će mu šef UFC-a Dana White dati bonus za najbolji zahvat večeri. Što je poželio to se i dogodilo, Mirku je pripalo dodatnih 85.000 USD, što je džeparac u odnosu na onih 12 milijuna dolara zarađenih u karijeri.
Mirko, kao i obično, nije htio govoriti o svojoj zaradi pa smo se oslonili na insajderske informacije koji nam kažu da je na ovoj borbi zaradio milijun dolara.
– Jest, puno sam zaradio, recimo pet operacija (tri puta koljeno, po jednom nos i stopalo), oko 250 šavova te nebrojene hematome. Dakle, svoj novac krvavo sam zaradio, no još draža zarada su mi stečeni prijatelji, životna škola koju sam prošao i koju nikakvim novcem ne možeš kupiti.
Baš kada su se njegovi poklonici razgalili po forumima držeći se one "dobar si onoliko koliko je bila dobra tvoja posljednja borba", Mirko je procijenio da je pravo vrijeme da se povuče. Gdje ćeš boljeg scenarija za odlazak u mirovinu.
Izgledao je kao onaj stari, iz finala Prideova Grand Prixa, a i pobijedio je na atraktivan način. Preokrenuo je meč, uvodio je nove udarce (bočni nogom), pojačavao je tempo borbe...
– Ne vjerujem u novi ugovor s UFC-om. Držim da sam puno dao ovom sportu, borio sam se s najvećim borcima. Za ovu borbu spremao sam se kao lav i za svoju izvedbu najviše mogu zahvaliti svom treneru Nizozemcu Ivanu Hyppolitetu, ali i suvježbaču Igoru Mihajloviću. Hyppolite i Marijan Žižanović trenerske su legende od kojih sam puno naučio.
Volio bi na seminare
Mirko kaže da se ove godine više neće boriti, a moguće je i nikada više.
– Već 20 godina živim vojnički i nemam više motiva, psihičke snage za sve te spartanske pripreme. Nisam više tako gladan pobjeda. Neću prestati trenirati, no bude li mi se spavalo ostat ću u krevetu a vježbati sat vremena kasnije. Volio bih prenositi svoje znanje te s tim u vezi već imam i neke kontakte oko seminara u SAD-u, Australiji, Europi, čak i Brazilu – zaključio je Cro Cop.
kamokuda tebi nisu ni trebali udarci u glavu,tvoja pamet ostaje daleko od tebe.Da nam je barem malo tvoje pameti da se odmorimo....