Rukometaši Hrvatske ne igraju dobro na olimpijskom turniru. Nakon uvjerljivog poraza od Katara, koji je u drugom kolu izgubio s 15 razlike od Francuza, izabranici Željka Babića na jedvite jade i uz puno sreće iščupali su pobjedu u utakmici s Argentinom (27:26). A pobijedili su pogotkom Duvnjaka iz sedmerca sedam sekundi prije kraja. Spasilo ih je novo pravilo koje kaže da je sedmerac ako se igrača grubo zaustavi i na svojoj polovici u situaciji povoljnoj za postizanje pogotka.
A to se upravo dogodilo kada je Duvnjak presjekao argentinski napad (u kojemu je sudjelovao i vratar) i bio grubo zaustavljen. Nažalost, nakon prve dvije utakmice, bolje rečeno dva horora, nema mjesta optimizmu. Ako su tako slabo igrali protiv Katara i Argentine, što li ih čeka u susretima protiv Danske (danas) i Francuske.
Treba Stevanović s EP-a
Prije samo četiri godine u Londonu su igrali moderan, atomski rukomet. Skupinu su završili sa svih pet pobjeda, a najmanja prednost s kojom su pobijedili bila je šest golova. A u skupini su bile i Španjolska, Mađarska, Danska i Srbija, tada europski doprvak. U redu, malo je naših igrača ostalo iz tog vremena. Opet, ova nova generacija osvojila je u siječnju europsku broncu. Samo, daleko je od forme iz Poljske, a pogotovo kvalifikacijskog turnira za Igre.
Što sve ne štima? Obrana 6-0 nije donijela ništa u prve dvije utakmice, dok je obrana 5-1 donijela malo više. S tako propusnom i bezvoljnom obranom nemamo što tražiti na turniru. Kao da se dečki u obrani igraju skrivača, dok svi drugi bome dobro udaraju. Napad je u igri šest na šest bez ideje pa izbornik Željko Babić često mora igrati po novom pravilu, sa sedam igrača u napadu, bez vratara. A to nije donijelo koristi, više štete. Sedmerci? Promašili su ih u dvije utakmice previše – šest. Lijevi vanjski? Kao da ih nema. Ivan Slišković kao prvi šuter u dvije utkamice nije postigaon pogodak. To dovoljno govori. Vratari? Solidni, ali za nešto više treba Stevanović sa EP-a.
Vadit će se na Francuskoj?!
– Nema druge nego priznati da smo imali sreće. Argentina je pokazala veliku brzinu kretanja, bila je agresivna. S kojim smo se sve problemima susreli u prve dvije utakmice otvoreno ću reći kad završi turnir. Sad nije vrijeme za to jer mislim da ćemo igrati bolje. Sve što se događalo u prve dvije utakmice rezultat je mojih propusta. Loše sam vodio momčad u tim utakmicama, pogotovo u onoj protiv Argentine. I psihološka i taktička priprema bila je loša. U susretu s Argentinom ja sam taj koji je pogriješio – rekao je pošteno Željko Babić.
Lijepo je priznati pogreške. No, kako kaže i pjesma Mladena Grdovića, nije u šoldima sve, pa tako nije za sve kriv samo trener. Što napraviti da bude bolje? Objektivno, nemamo se za što primiti da budemo mrvicu optimističniji.
– Istina je da igramo nekako diskretno. Ali ovdje je jedna utakmica sve, a to je ona u četvrtfinalu – istaknuo je izbornik.
Da, ali do te utakmice treba doći. A Hrvatska nije među osam još ni približno i, kako stvari sad stoje, o ulasku u četvrtfinale odlučivat će se u zadnjoj utakmici, protiv Tunisa. Na Danskoj i Francuskoj teško se iskupljivati...
– Ne brinite se. Proći ćemo prvi krug – rekao je Babić i iznenadio nas jednom svojom neobičnom izjavom.
– Nikad nisam bio radosniji nego nakon ove pobjede. Ova pobjeda je ravna pobjedi za broncu na Europskom prvenstvu u Poljskoj.
