Polemike o utjecaju navijača na pozitivan rezultat domaćih momčadi vodile su se kroz cijelu nogometnu povijest. Jedna strana, ona pristranija glasnoj melodiji koja do terena dopire iz grla gusto natiskanih navijača bez zadrške će istaknuti kako tribine donose klubu ogromnu domaću prednost, dok strana emocionalno nevezana za pojedini klub gotovo uvijek zauzima stav suprotan njima. U današnjem vrhunskom nogometu na rezultat zasigurno više utječu detalji poput dimenzija terena ili specifičnih uvjeta na njemu, nego huk sa tribina, koji sve češće izostaje oko travnjaka gdje trče najplaćeniji nogometaši svijeta. Iako ne daju finalnu sliku, niti definitivno prevažu na jednu od strana, neke odgovore nam mogu dati surove brojke.
Analizirajmo stoga situaciju na našim terenima, u MAXtv Prvoj ligi, u razdoblju od posljednje tri sezone. Ići malo dublje u povijest bi imalo više smisla da je format lige ostajao isti, no u najvišem rangu hrvatskog klupskog nogometa to nije slučaj. Liga 16 stvara preveliku razliku u usporedbi s ligom 10 i ligom 12, stoga se dovoljno bazirati na posljednje tri godine, i 10 klubova koji trenutno nastupaju u domaćem prvenstvu. Svi su, izuzev Zagreba prošle sezone bili sve tri sezone u prvoj ligi i svi osim Lokomotive su igrali na svojim stadionima. Važni podaci koji su se prikupljali su posjećenost stadiona, bodovi osvojeni kod kuće i ukupno osvojeni bodovi, a navedeni su i bodovi zarađeni na gostovanjima. Pošto je raznolikost naših stadiona ogromna, sa amplitudama od Poljuda i Maksimira s preko 30.000 mjesta do Parka Mladeži ili Gradskog stadiona u Koprivnici koji imaju kapacitet manje od 5.000, biti će važno raditi u postocima.
U vrijeme uzimanja podataka, preostala su još bila još dva kola do kraja prvenstva, a da bi sve ekipe imale jednak broj odigranih domaćih utakmica u obzir nije uzeto posljednje (predzadnje kolo). Na prvoj slici se mogu vidjeti usporedba posjećenosti i osvojenih bodova za zadnje tri sezone, počevši od sezone 2012./2013.
Momčadi u prvoj tablici nisu sortirane prema broju ukupno osvojenih bodova, niti prema broju ukupno osvojenih bodova kod kuće, već se uzeo udio bodova osvojenih na domaćem terenu s obzirom na broj ukupno osvojenih bodova. Time se donekle eliminira bodovna dominacija klubova poput Dinama i izbjegava se dobivanje tablice jako slične onoj na kraju te sezone. Ovom metodom, gdje se koristimo udjelom, jasnije pokazuje koja se ekipa kod kuće osjeća puno bolje nego na gostovanjima. Spomenuti udio je posljednji stupac u prvoj tablici i obojan je tamnijom nijansom sive boje radi lakšeg uočavanja. Preostali obojani stupci (svjetlija nijansa sive) predstavljaju postotak osvojenih bodova od ukupno mogućih (ukupno, doma i kao gost).
Što se tiče druge tablice, ona prikazuje posjećenost naših stadiona uzevši u obzir posljednje tri sezone u elitnom rangu hrvatskog nogometa, uz izuzetak NK Zagreba, kojem se gledaju dvije. Momčadi su poredane prema postotku popunjenosti stadiona na kojem igraju, a ne prema ukupnom broju gledatelja. Nije isto kada na Park Mladeži dođe 4000 gledatelja i popune cijeli stadion, i kada isti taj broj dođe na Maksimir ili Poljud. Naravno, u stupcu 'PROSJEČNO' je navedeno koliko publike dođe na stadion kada ta momčad igra domaću utakmicu. U posljednjem retku je navedeno koliko po klubu prosječno gledatelja prati okršaje u MAXtv Prvoj ligi, a taj broj je iskorišten da bi se prikazalo koliko s obzirom na prosjek lige određeni klubovi popune svoj stadion (drugi sivi stupac).
Ako pogledamo podatke odmah ćemo vidjeti da postoji nekoliko klubova koji su na sličnim pozicijama na obje tablice, ali i par klubova koji su na dijametralno suprotnim pozicijama. 'Najdomaćinskijim' ekipama bi se prema ovim podacima mogao smatrati trojac Osijek, Slaven Belupo i Split koji oko 70% svojih osvojenih bodova izvojevaju na svom terenu. No, ako pogledamo tablicu sa posjećenosti vidimo da su od Osijeka lošiji samo Lokomotiva koja ni nema svoj 'dom', te Dinamo na čijim se utakmicama već neko vrijeme ne pojavljuju navijači. Doduše, Slaven i RNK Split se drže visoko na obje te tablice, sa posebnim naglaskom na Koprivnicu koja jedina ima prosječno preko 50% popunjenosti svog stadiona.
Izgleda da na klubove poput Istre i Rijeke domaća publika najmanje utječe. Dok se Rijeka može pohvaliti sa zavidnom posjećenosti svojih utakmica (39%), nalaze se tek ispred Lokomotive i Istre po kriteriju domaćih bodova sa ispodprosječnih 58%. Istrani su u tom segmentu lošiji čak i od Lokomotive, kojoj je svaka utakmica gostujuća, a sa četvrtinom stadiona popunjenog nalaze se na solidnom šestom mjestu, i spadaju u gornji dom, jer je sljedeći iza njih Zagreb sa tek 13% popunjenog kapaciteta u Kranjčevićevoj. Ukoliko gledamo podatke kroz ovaj period od 3 godine, tražni podaci su u velikoj mjeri iskristalizirani, ali treba pogledati i posebno svaku od tih sezona.
U prvoj praćenoj sezoni (2012./2013.) gotovo da nema nikakve podudarnosti između posjećenosti stadiona i osvojenih bodova kod kuće. Rijeka, Hajduk i Istra, te očekivano Dinamo ne ostvaruju gotovo nikakvu značajniju prednost domaćeg terena, dok su klubovi koji su pri vrhu po broju bodova raspoređeni po sredini ili dnu ljestvice popunjenosti stadiona (osim Slaven Belupa). Slično je kada se pogleda i iduća sezona, osim što sada Zadar potpuno podbacuje, a iako nije novost, treba naglasiti posebno kriminalnu domaćinsku sezonu Istre 1961. NK Zagreb je te sezone bio u nižem rangu, stoga ne ulazi u izračun prosjeka gdje se on računa. Ove sezone po prvi put imamo situaciju da je na obje ljestvice ista ekipa prvoplasirana, i to sa osjetno velikim brojkama. Slaven Belupo potpuno dominira kada je u pitanju posjeta njegovom Gradskom stadionu, a osvaja čak preko 80% bodova kod kuće od ukupnog broja bodova. Ostatak je poprilično sličan prethodnim slučajevima, ali treba primjetiti da se Lokomotivi vrtoglavo utrostručila posjeta otkad su preselili na Kranjčevićevu. To, naravno, nije nimalo utjecalo na njihovu bodovnu raspodjelu.
(U posljednje navedenoj tablici posebno je označen broj Hajdukovih bodova, jer se za potrebe ovog teksta gledao broj bodova ostvarenih na terenu, bez oduzimanja istih za zelenim stolom)
Posljednja tablica dosta je slična prvoj navedenoj, a u oba slučaja gledamo ukupan učinak u posljednje tri sezone. U ovom slučaju računamo razliku između postotka osvojenih bodova od ukupno mogućih i postotka domaćih bodova od ukupno mogućih domaćih bodova. Ova tablica je možda najbolji pokazatelj međusobne ovisnosti, a opet pokazuje jako malo korelacije između tih podataka, i iako postoje slučajevi gdje se može navesti podudarnost, ona se događa sporadično. Iz tih se podataka može zaključiti da posjećenost stadiona, a samim time vjerojatno i podrška s tribina, nije presudan faktor kod pobjeđivanja domaćih utakmica. Dobiveni podaci ne dokazuju da publika nije bitna, ili da je publika bitna, već samo dodatno približavaju i prikazuju međuovisnost količine publike i prezentacija na svom terenu.
Često se uloga publike precjenjuje, ali nije slučajno malo ranije navedeno da 'nije presudan faktor', jer određenu ulogu sasvim sigurno ima. Iako postoji niz razloga zbog čega ekipe bolje igraju na svom stadionu, sasvim sigurno je jedan od njih i prijateljski nastrojena publika. Ipak, zanimljivo je pogledati kako su dvije momčadi koje vjerojatno najviše profitiraju od domaćeg terena Slaven Belupo i Osijek, koje nisu ostale zapamćene niti po gromoglasnoj podršci s tribina, niti po nekoj veličanstvenoj atmosferi na stadionu.
>>Zabrinjavajući pad: U 1. HNL gotovo 91.000 navijača manje nego lani!
