Poljudom je odzvanjalo "ja te volim Hajduče", veliki dio gledatelja napustio je stadion... Hajduku je ostala pjesma, ljubav i još jedan san o Europskoj ligi. I utrka u Hrvatskoj ligi. Slovan je u uzvratu slavio sa 1:0 (1:0), ponovio rezultat iz prve utakmice i zasluženo otišao dalje.
Ni milimetra šanse Splićani nisu imali, od prve minute Slovan se pokazao kao čvršća i bolja momčad. Češki strateg Jidrich Trpišovsky u svemu je nadmudrio Damira Burića, ugušio je Hajdukovu veznu liniju, natjerao Splićane da igru vode stoperi Milović i Nižić. A njih dvojica otvaraju pjenušac kad točno dodaju loptu. Još kad na bokovima imaju nemoćne Tudora i Milića, onda nikoga ne treba čuditi da Hajduk nije složio suvislu prigodu tijekom devedeset minuta.
Burić se odlučio na strpljenje, na čekanje, ali protiv snažnijeg rivala ovaj Hajduk nema što tražiti. Nije Hajdukov trener bio u formi, robovao je kako zaustaviti Slovan, ali nije imao varijantu kako ga napasti. Splitski strateg se nervirao, skakao, ljutio na portugalskog suca, koji nije dosudio čisti jedanaesterac za Hajduk. Ali, najveći krivac za ispadanje ipak je Burić i njegova zamišljena igra koja nije dala ploda. Jednostavno, u svom zamišljenom filmu utakmicu ništa nije dobro režirao.
Bez izgledne prigode
Od prve minute vidjelo se da Slovan traži pogodak, da želi zabiti kako bi srušio Hajdukovu ambiciju. I to mu je uspjelo u 23. minuti kada je Šural zatresao mrežu.
Kada utakmicu završiš, a da nisi stvorio izglednu prigodu, onda se moraš zapitati što si krivo napravio. Nije valjda najbolje od trenera da Jeffersona gurne u vrh napada, a na klupi ostavi napadače Kiša i Maglicu.
Ili ono što je napravio s Balićem. Hajdukova kapitalca od kojeg se očekuje da napuni klupsku blagajnu posramio je i u 34. minuti poslao u svlačionicu. Ne radi se to igračima od 18 godina u trenutku kad ti cijela momčad igra katastrofalno. Već tada se vidjelo da se Burić izgubio. A ta promjena izazvala je burnu reakciju Balićeva oca Ivice koji je sa zapadne tribine bacio mobitel prema klupi za rezervne igrače. I dobro je dobacio, mobitel je pao dosta blizu...
– To je bila taktička izmjena, nema veze s Andrijom. Mijenjali smo sustav, Balić ne može igrati na boku. Mi smo morali ići na rezultat, kada trebam mijenjati, ne gledam zove li se igrač Balić, Vlašić ili Janković – pojasnio je Burić.
Nevjerojatnu podršku imao je Hajduk u utakmici sezone, generacije, kako su je nazvali. Puno puta Poljud je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, ali ovo što su doživjeli Milović i društvo gotovo da je nedoživljeno. Petnaestak minuta prije dvoboja ni igla više nije mogla stati na Poljud, sjever, istok, jug i pola zapada pretvoreni su u stajanje. Bilo je na stadionu više od 35 tisuća gledatelja, nije bitno što su službeni brojači izbrojali 32021 gledatelja.
Prepuna svečana loža
Političari, estradnjaci, brojni sportaši, nije bilo onoga tko se nije pojavio u svečanoj poljudskoj loži, stigao je i izbornik Niko Kovač, ali i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić.
No, to poljudsko senzacionalno ozračje nije baš impresioniralo Čehe. Djelovalo je kao da se Hajduk uplašio punog stadiona. I tako je drugu godinu zaredom zaustavljen samo korak do Europske lige.
>> Završila Hajdukova europska priča: Bijeli 'izgorjeli' protiv Slovana pred 32 tisuće gledatelja
>> Milić: Gol nas je presjekao, ali smo imali šanse; Caktaš: Vidjet ćemo ostajem li u Hajduku
>> Burić u svom filmu: Koje su to šanse imali? Bili su sretniji...
strah od prepunog poljuda???o cemu vi baljezgate???pa danima govorite kak ce biti najbolja atmosfera u povjesti a sad je atmosfera kriva da nije mozda kriva malo i uprava??da nisu mozda malo krivi i mediji koji dizu igrace hajduka u nebo??? ovo je realnost hajduka,problem je u tome sta nitko to nezeli priznati