Kad je Marko počel' igrati sa šest godina u našem Nedeljancu, rekel sam mu da za svaki gol dobi 10 kuna. Al' brzo sam ja to moral prestati, sve bi mi zel. Nisam bil' redoviti platiša, a Marko si je uredno vodil evidenciju – riječi su djeda Ivana Roga, koje možda i najbolje ocrtavaju životni i nogometni put novog hrvatskog nogometnog reprezentativca Marka Roga (19), igrača RNK Splita.
S Markovom obitelji popričali smo u njihovoj obiteljskoj kući u Nedeljancu, naselju općine Vidovec, tik do Varaždina. Vrijedna je to obitelj koja se bavi poljoprivredom. Markovi roditelji Dražen i Jagoda rade u polju po cijele dane, obrađuju 10 hektara zemlje, na kojima uspijevaju zelje, krumpir i cikla. Otac Dražen nije nas, kao što to zna biti s drugima, dočekao pijući espresso pred kladionicom.
Ne, mi smo trebali pričekati 19 sati, da završi ovotjedno ubiranje i pakiranje cikle i svi ostali radovi na gruntu. Tek tada obitelj ima trenutak predaha.
– Na žalost ili na sreću, živimo od poljoprivrede. I moji su roditelji bili u poljoprivredi pa sam imao plasman od početka. Zelje i ciklu vozim na veliko, 90 posto plasmana imam riješeno u Zagorju. Inače to ne bih radio – kaže Dražen. Supruga Jagoda bila je trgovkinja, ali kako su počela stizati djeca, postala je kućanica. Prvo je stigao Petar (20), pa Marko (19) te potom kćeri Anja (18) i Mia (14). A upravo je Petar najviše utjecao na Markov nogometni put. Među prvima su upisali školu nogometa NK Nedeljanca čim je ustrojena, prije 13-ak godina. S njima je bio i bratić Dario Melnjak, danas igrač Slaven Belupa.
– Nekad nisi mogao znati ima li kratke ili duge rukave kakav je bio – sa smiješkom se prisjeća Petar prvih koraka na terenima.
Brojio se svaki gol
Poslije treninga igra nije stajala. Otišli bi iza kuće, na sjenokošu i nastavili jedan na jednoga. Igrali bi i po dvorištu, letjele su tegle, a brojao sa svaki gol, kažu roditelji.
– Kad bi došli u kuću prije mraka, znao sam da nešto ne valja, da su se posvađali, zbog nogometa, naravno – kaže otac.
– Često bi se posvađali u duelima, bratskim duelima. Zato on tako i grize danas, uvijek je igrao sa starijima i većima, a mrzio je gubiti. A danas, kad je još i ojačao, sve mu se otvorilo. Nije to došlo odjednom, nego kroz rad i dugi niz godina. Jaka je osoba u glavi, ide postupno i ne posustaje – dodaje Petar, danas defenzivni veznjak slovenskih NK Stojnca i student varaždinskog FOI-a. Dugi niz godina pobjeđivao je on jer je bio stariji i snažniji. No "laktarenje i ritanje" sa starijim bratom i želja da ga nadjača ostavila je na Marku velikoga traga i očvrsnula ga. Najbolje se to vidi u njegovim trenutačnim igrama u Splitu.
No, osim nogometnih dvoboja, braća su nevjerojatno povezana – međusobno i sa sestrama koje ponosno prate Markove nastupe i svakodnevno ga kontaktiraju Facebookom, Skypeom, SMS-om... Petar i Marko završili su gimnaziju, Anja je završava, a Mia je osmašica. Anja kaže da Marko nije previše učio, ali je imao dobre ocjene te je uvijek sanjao o profesionalnom bavljenju nogometom.
Kad stignu, od školskih i drugih aktivnosti, pomažu roditeljima u poljoprivredi. Pomagao je tako i Marko, bacao bi zelje na kamion odmalena pa ga je tako naučio i voziti.
– Nekad svojom voljom, a nekad ne, kakva jesu djeca. Ali vjerojatno je dobro što se naučio raditi kod kuće i vidio da ništa ne pada s neba – kaže otac Dražen.
Nikad nije propustio trening
S jedanaest, godinu dana nakon starijeg Petra, Marko je prešao u NK Varteks, danas NK Varaždin. Njegov prvi trener u limačima, a ujedno i posljednji, bio je poznati vratar Ivica Solomun.
– Imamo odličnu suradnju s tom sredinom, vidjeli smo ga na turnirima i u međusobnim utakmicama. Vidjelo se da je prerastao sredinu i da treba višu razinu rada. Oduvijek smo djecu pripremali za ono što ih čeka na državnoj razini. Naša škola nogometa u hrvatskim je okvirima bila jedna od vodećih i primjer organizacije i rada – kaže Solomun.
Isprobavao ga je na raznim pozicijama u vezi i napadu.
– Stvarao je kvalitativnu razliku. Jedan na jednoga pa čak i jedan na dvojicu ili trojicu, osvajanje dubine terena... Za to treba imati karakter – kaže Solomun.
U prošloj sezoni Marko je za NK Varaždin igrao treću seniorsku i prvu juniorsku ligu, često dan za danom.
– Skupio je dosta iskustva, naročito u seniorima. Prošao je razne nasrtaje, loše sudačke odluke... Sve ga je to očvrsnulo i za mene poziv u reprezentaciju uopće nije iznenađenje. Treba još mnogo raditi i učiti te podizati statistiku, sad je dobar na razini Hrvatske – kaže Solomun.
Otac Dražen za Marka kaže da je čista polušpica. Solomun pak kaže da je splitovcima rekao da ga u sastavu 4-3-2-1 vidi kao lijevog ili desnog veznog (ne krilnog), dok ga u sastavu 4-2-3-1 vidi iza napadača. Tako može najviše pridonijeti svojim osvajanjima prostora.
Njega, Mihaela Rebernika i Lovru Cveka uvijek je isticao kao primjere predanoga rada pa su ga stariji igrači poput Režića "zafrkavali" da su mu to u biti sinovi. Gotovo nikad nisu propustili trening. S Markovim je roditeljima izgradio i prijateljske odnose te kaže da otac nikad nije dolazio ni ispitivao zašto i na kojoj poziciji igra ili ne igra Marko.
"Ludovao" po kući
A da su Marka "klepali" po nogama, prisjeća se i djed Ivan. Kaže da bi dolazio kući "sav šepav".
– Drugač' mu nisu mogli stati na kraj – kaže djed i prisjeća se kako ga je Marko živcirao stalnim ludorijama po kući, a sad mu, kad je u Splitu, nedostaje. I ostatak obitelji samo se nasmije kad je riječ o "ludorijama". Ne iznose detalje, ali jasno daju do znanja da je kod kuće otkačen. Ali zbog nogometa nikad nije previše izlazio. Kažu da se nije promijenio. Majka Jagoda izrezuje sve novinske članke. Drago im je bilo čuti pohvale Zdravka Mamića, a nadaju se i da će ga vidjeti barem pet minuta protiv Argentine. I za kraj, otkrili su nam ritual koji je izvodio. Kad bi imao nove kopačke, stavio bi ih na jastuk, a do njih loptu i tako spavao.
– Pokušavao sam i prije da Marka barem dođu pogledati, za mlađe selekcije reprezentacije, ali ništa od toga. Ali zna se kako stoje stvari i tko ima prednost u kampovima. Dinamo caruje, Hajduk, Rijeka... HNS tako propušta mnogo mladih igrača – kaže Ivica Solomun.
Dodaje da igračima Varaždina kad zaigraju za seniore znaju doći pozivi za U21 selekciju te se pita kako to da nisu bili zanimljivi za U15, U17 ili U19.
– Izbornici u mlađim kategorijama propuste uvid u perspektivnost takve djece, koja zbog tko zna kakvih razloga ne mogu dobiti prigodu da ih se bolje provjeri. Postoji nedostatak prave komunikacije s trenerima iz klubova – zaključuje Solomun.
>> Zašto plaćam stotinjak ljudi kad im je promaknuo takav talent kao što je Rog?!
Kao da je tajna da se plaća da bi dijete igralo. Pa u Dinamu je još osamdesetih ponekad trebalo dati 10 000 maraka za prijelaz iz kadeta u juniore. Nije se puno toga promijenilo, i danas igraju tatini sinovi, zato ih i vidimo toliko koji ne znaju loptu štopat', a telentiraniji često propadnu u 3. ligi...