Možda je nekim klincima komplicirano dolaziti na treninge u NK Lučko, ali, kažu, isplati se. Prije sedam godina školu nogometa preuzeo je Silvijo Čabraja, ujedno i jedan od trenera juniora. Njegov brat Jurica Čabraja voditelj je škole nogometa u Lokomotivi.
– Dostigao sam ga. Lučko danas igra rame uz rame s Lokomotivom – kaže Silvijo.
Škola nogometa ima 200-tinjak djece i 12 selekcija, a uz Čabraju tu je još 10 visokoobrazovanih i licenciranih trenera: Ivan Perić, Oliver Kontić, Ivan Mihaljević, Velimir Čarapina, Džemal Adilji, Josip Kautero, Ivan Milas, Stevo Kosanović i trener vratara Sandro Žufić.
– Lučko ima oko 5.000 stanovnika s okolicom. To vam je malo veće selo pa smo se morali proširiti. Najviše djece nam dolazi iz Novog Zagreba, ali recimo i iz Dubrave. Dalje se granamo prema Jastrebarskom, Samoboru...
I dok je iz Jastrebarskog lakše doći jer postoji direktna autobusna linija, iz Samobora ili Kerestinca već je problem. Kaže, najmanji se oslanjaju na roditelje, a preko ljeta oni stariji dolaze motorima, skuterima. Zimi je najgore...
– Ni ja svoje ne bih pustio... pogotovo jer su curice. A vidite, nama djeca ipak dolaze. Limači i pioniri prvi su u svojim ligama, a juniori igraju s Dinamom i Lokomotivom. Ako dijete s periferije želi doći u grad igrati za malo bolji klub, teško mu je putovati do Zagreba i onda još prijeći čitav grad da dođe na trening. Jednostavnije mu se zaustaviti u Lučkom.
Treninzi se održavaju na umjetnoj travi, ali kako je već uobičajeno po klubovima, i njima bi trebao barem još jedan pomoćni teren. Kažu, gužva im je. Stadion u Lučkom može primiti 1800 gledatelja i natkriven je, a škola nogometa ima svoje prostorije odvojene od seniorske momčadi. Dodaju kako je i čar njihove škole u urednosti. Gospođa čistačica, koju iz milja zovu direktorica kluba, radi svoj posao i više nego dobro.
– Dogodi se da nam Dinamo uzme pet-šest nogometaša, ali to samo znači da dobro radimo svoj posao. U reprezentaciji U21 igraju naši dečki, Ante Aralica i Matej Vragolović. Nadamo se da će zvati naše i za U19. U Zagrebu su sigurno najbolje škole Dinamo, Lokomotiva i Zagrebu, ali odmah iza njih smo mi, Dragovoljac i Sesvete. Držimo se tu negdje među prvih šest. U konačnici, škola je dobro posložena... A možda se to meni samo čini jer ju ja vodim – rekao je dobro raspoloženi Čabraja.
U kolovozu njihovi limači sudjelovali su na Prvom Večernjakovu i Maxovu turniru za limače koji je ugostio NK Špansko. Lučko najviše sudjeluje na turnirima u Zagrebu i okolici, ali uspije se naći i za putovanja u inozemstvo.
– Ove godine smo bili u Nantesu i Beču, a standardno idemo u Medulin. Pokušavamo organizirati nešto turnira. U siječnju smo održali petodnevni turnir za mlađe i starije limače i zagiće. Bila je to stvarno dobra priča sa 24 momčadi. Ljetos smo imali i turnir za starije pionire.Najmlađi mali nogometaši imaju šest godina i treniraju ih mladi treneri Perić i Kontić.
– Ma ovi malecki su najpošteniji. Njima je svaki trening, svaka utakmica kao Liga prvaka – rekao je Kontić.
– Imali smo jednu utakmicu, a helikopter je dosta nisko nadlijetao teren. Svi su stali, zure u nebo, tko fućka loptu – prisjetio se Čabraja, a onda su se sjetili i kako je to bilo kad su oni bili nogometaši.
– Uh... puno drugačije. Danas ih previše mazimo. Drukčija su djeca, drukčiji su treneri, a i roditelji. Kažu, pazite da mi se ne prehladi. A koliko puta na treningu zavežem kopačke... Vi ste im i mama i tata i prijatelj i trener, sve – objasnio je Kontić.
Njegovi nogometaši, mali osmogodišnjaci Luka Aračić i Josip Kaleb.
– Obojica dobro igramo, jedan u napadu, jedan u obrani i jedan dan ćemo biti profesionalni nogometaši i igrat ćemo za Barcelonu. Barem tako mislimo.
Jedan školu voli malo više, drugi malo manje, jednom je draži Neymar, drugom Lionel Messi, ali u jednom se slažu: nogomet vole više od svega.
– Ma najljepše je raditi s djecom. Želja svakog trenera je da vodi seniore. Ma nikad više! Dođeš pa vidiš što je to, i prvo što kažeš: “Dajte me pustite među ona neiskvarena bića.” Ima i malih frajerčića među kadetima, ali nikad više među seniore – pričao je šarmantni Stevo Kosanović, kažu legenda NK Lučko, pa je nastavio u veselom tonu.
– Moji juniori su dobri, a mogli bi biti i bolji... ali dobri su. U školi nogometa su vam najgori kadetići, oni od 15 do 17 godina. Pubertet... Neki vam bleje, jedan ne zna gdje je, ali je veliki frajer. Juniori su već mirniji, ozbiljniji.
Kaže da je u nogometu cijeli svoj život. Trener je od 1991. Prestao je igrati sa 38 godina.
– Već mi je i žena počela govoriti da prestanem igrati, a volio sam to. Onda su mi ponudili da probam biti trener. I svidjelo mi se. Ova škola nogometa, to je budućnost NK Lučkog. Seniori, to vam je jedna momčad, a škola, to je 12 momčadi koje svaki dan odgajate. Velika odgovornost – zaključio je Kosanović.
Čabraja bi za svoje male ambiciozne nogometaše napravio sve, samo kad bi mogao.
– Sanjam o internatu, samo treba novca... Bio sam u Berlinu i u internatu BSC Hertha. Što ti klubovi imaju... Kamp Zagrebello je super, ali prema onome tamo je zanemariv. Spustimo se malo na zemlju: želja nam je da pioniri i limači uđu u viši rang i da se zadržimo kao najbolji klub na našem prostoru – zaključio je Čabraja.
>>Dinamo 2 razbio Samobor i osigurao jesenski naslov prvaka
cestitke na dobrom radu