Pregled dana navigacija Nogomet
Max! donosi

Turinu je otkrio veliki Faćo: 'Umro je moj drugi sin...'

– Bili smo susjedi i svaki dan smo išli zajedno na trening. Znao me nasmijati toliko da bi me na treningu bolio trbuh od smijeha

Foto: Pixsell

“Takve kao ti uvijek ćemo pamtiti”, pisalo je na transparentu koji su u čast prerano preminulom Ivanu Turini na istoku Kantride podignuli najvjerniji navijači Dinama Bad Blue Boysi.

– Turina je bio jedan od ljubimaca našeg sjevera, jedan od rijetkih kojima smo skandirali ime i pjevali dobro poznatu pjesmu koja također pokazuje kakvo je srce imao i kako je znao braniti čast Dinama.

“Njegov karakter i odnos prema najdražem klubu može biti samo primjer mlađima koji dolaze”, poručili su navijači Dinama koji su i objavom na svojim stranicama izrazili sućut cijeloj obitelji Turina i bliskim Ivanovim prijateljima.

Ljubimac navijača

“Ivan će zauvijek biti zapamćen kao jedan od onih igrača koje svaki navijač želi u dresu svoga kluba!” poručili su Boysi. Simbolično, u ponedjeljak 13. svibnja, na dan nikad odigrane utakmice Dinamo – Zvezda koji navijači kluba iz Maksimira obilježavaju kao početak Domovinskog rata, prisjećamo se svih heroja s maksimirskih tribina koji su živote dali za slobodu nezavisne Hrvatske. Isto tako, na drugom kraju Europe, u Švedskoj, odat će se počast sportskom heroju, Ivanu Turini, bivšem vrataru Dinama, čija je karijera na tako žalostan način završila u švedskom AIK-u.

No, i tamo su ga kao i u rodnom gradu navijači prepoznali kao čovjeka velikog srca koji gine za dres na terenu. Baš kao i njihove zagrebačke kolege, navijači AIK-a poručili su: “Ivan Turina – zauvijek heroj među nama”.

Ove dvije poruke, hrvatska i švedska, dovoljno govore same za sebe.

Mali mi se odmah svidio

Ivan Turina bio je pravi zagrebački dečko, jedan od onih koji je sanjao Dinamov dres, koji je još kao dječak maštao da će nastupati za voljeni klub.

Rođen je 3. listopada 1980. u Zagrebu, a prve vratarske korake napravio je nešto istočnije od maksimirskog stadiona, u NK Dubrava. Upravo tamo pronašao ga je najbolji vratar Dinama u prošlom stoljeću Fahrija Faćo Dautbegović, koji ga je kao 12-godišnjaka gledao kako brani za pomladak Dubrave.

– Mali mi se odmah svidio, vidio sam da ima ono nešto golmansko u sebi, pa sam ga nakon jedne utakmice u Dubravi pitao bi li došao braniti u omladinskoj školi Dinama.

Ivan je odgovorio da bi, pa je stigao u Maksimir na dva, tri probna treninga – prisjeća se Dautbegović. Faćo dodaje da mu je nakon toga rekao neka za dva dana dođe na trening.

– No, Ivan se nije pojavio! Ni taj dan, ni idući, došao je nakon 5-6 dana. Pitam ga: “Dečko, jesam li ja tebi rekao da dođeš na trening za dva dana?” a on mi odgovori da nije mogao doći jer je otišao na pecanje! – priča nam Faćo Dautbegović pomalo kroz smijeh, ali s primjetnom tugom u glasu.

Prisjetio se Faćo tog razgovora...

“Dečko, dobar si i možeš postati odličan vratar, ali mi reci jel’ ti misliš pecati ribe ili biti nogometni golman?”.

“Nogometni golman!”.

“E, onda se lijepo presvuci u trenirku i na trening!”

Faćo ističe: – Nakon toga nije propustio nijedan trening, a trenirao sam ga više od deset godina!

Faćo dodaje da je Joja, kako su Turinu zvali, od tada napredovao do izvanrednog golmana i kako je uz njega proveo cijelo desetljeće.

– Trenirao sam ga u svim selekcijama i mlađim uzrastima hrvatske reprezentacije i Dinama. Poslije ga je trenirao i moj sin Alen. Bili smo presretni kad je nakon nastupa za sve mlađe selekcije konačno stao na vrata i seniorske reprezentacije Hrvatske. Nažalost, samo u jednoj utakmici – priča Faćo i s tugom se u razgovoru prisjeća svog također tragično preminulog sina Alena koji je umro prije nešto više od dvije godine.

Etto: Nasmijavao me do suza

– Strašno me potreslo ovo što se dogodilo s Ivanom Turinom, to je tragedija. Hvala vam što ste me nazvali da vam pričam o njemu jer to je bio izvrstan dečko, i kao čovjek i kao vratar. Znate, mene je njegova smrt i osobno pogodila jer mi je bio poput drugog sina. Sada sam izgubio dvojicu sinova – gotovo kroz suze kaže Faćo.

A nije legendarni Dinamov vratar jedini koji je tako emotivno reagirao prisjećajući se Joje Turine. Njegovi suigrači iz Dinama, AIK-a, ali i ostalih klubova za koje je nastupao, sa suzama u očima prisjetili su se dragog prijatelja, dobrog duha svlačionice, koji je, kako su rekli, uvijek bio spreman podići atmosferu, spreman na šalu.

Posebno je blizak bio s Ettom koji, kada je došao u Dinamo, nije znao ni riječi hrvatskoga. Turina ga je vrlo brzo naučio kako se kaže “dobar dan”, rekavši mu, naravno, nešto sasvim drugo, a kad se cijela svlačionica nasmijala, to ih je dodatno zbližilo.

– Bili smo susjedi i svaki dan smo išli zajedno na trening. Znao me nasmijati toliko da bi me na treningu bolio trbuh od smijeha. Nikad ga neću zaboraviti jer su tako dobri ljudi zaista rijetki. Učinit ću sve da dođem u Zagreb na sprovod i posljednji put ispratim prijatelja – ispričao je je Etto nakon što je čuo za smrt prijatelja.

Dinamo je uvijek bio i ostao Jojin klub, iako se može reći da u Dinamu nikad nije dobio pravu priliku. Prošao je u Maksimiru sve vratarske pozicije od četvrtog do prvog golmana.

Do ljeta 2007. branio je u Hrvatskoj za Dinamo, Sesvete, Kamen Ingrad i Osijek, s time da je od 2003. do 2007. bio u Dinamu. Iz Dinama je otišao tijekom priprema u Kapfenbergu, smatrajući da mu je učinjena nepravda kada je na mjesto prvog vratara doveden Nijemac Georg Koch.

Put ga je iz Dinama odveo prvo u grčki Xanthi, pa poljski Lech, a od ljeta 2010. bio je u AIK-u, s kojim je nedavno produljio ugovor na još tri godine.

I Zlatan poziva na utakmicu

Izgleda da je upravo u Švedskoj doživio najljepše golmanske dane, najljepše dane karijere, što su potvrdile tisuće navijača AIK-a koji su mu došli odati počast, koji su prostor oko stadiona okitili cvijećem, svijećama i dresovima s brojem 27 koji je Turina nosio na leđima.

Švedska će ga ispratiti susretom koji će protiv AIK-a odigrati njegov Dinamo, klub koji je nosio u srcu, klub koji je najviše volio.

Na tu su utakmicu navijače pozvali Jojini suigrači i prijatelji Luka Modrić, Dejan Lovren, Eduardo Da Silva, Mario Mandžukić, Ognjen Vukojević i Vedran Ćorluka koji su se putem videosnimke emotivnim porukama oprostili od prijatelja i brata, a pridružio im se i Zlatan Ibrahimović.

Za oproštaj od Ivana Turine određen je novi stadion, štokholmska Friends Arena koja prima 50 tisuća ljudi. Švedski mediji pišu da će stadion sigurno biti popunjen, a sav prihod od prodaje ulaznica namijenjen je obitelji preminulog Turine. Ivan je iza sebe ostavio dvije blizanke i trudnu suprugu Senku.

Prijateljska utakmica u kojoj će se suigrači oprostiti od dragog prijatelja odigrat će se 13. svibnja, na Prijateljskoj areni u 18.30 sati. Navijači će se oprostiti od svog heroja koji će baš poput stihova pjesnika iz Dubrave živjeti u njihovim srcima. Ne samo jedan sat ili jedan dan, već zauvijek.

Joja, počivao u miru i neka ti je laka hrvatska zemlja.

Priča je objavljena u Sportskom tjedniku Max!

>>Dinamovci se prisjetili 13. svibnja 1990. pa otputovali u Stockholm

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 ocjena)
Ispravi pogreške

Komentari

Registracija