Kada je u ljeto prošle godine nogometni menadžer Danko Đikić ponudio Dinamu Alžirca koji igra u portugalskoj Vitoriji Guimaraes, o El Arabiju Hilalu Soudaniju (26) znalo se vrlo malo, tek broj nastupa za portugalski klub, statistika, kao i njegov učinak u reprezentaciji Alžira.
Zoran Mamić, tada još samo sportski direktor, znao je gdje se treba raspitati, nazvao je Vahida Halilhodžića, koji je u to vrijeme bio izbornik Alžira i dobro je znao ovog potencijalnog igrača Dinama.
Vaha: Nema boljeg
– Za takav novac ne postoji bolji napadač, naravno da sam Soudanija preporučio Dinamu. Uza sve, vrlo je karakteran igrač, s njime nikad nisam imao nikakvih problema – kaže Halilhodžić kojemu i Dinamo i plavi navijači samo mogu zahvaliti na sjajnoj preporuci.
A valjda i Soudani može zahvaliti Vahi koji je i njemu savjetovao da ide u Dinamo.
I Dinamo je, zajedno s Đikićem, krenuo u akciju, sve se izvelo vrlo brzo i nakon finala portugalskog kupa koji je Soudani osvojio, tijekom noći 'ukrali' su ga sa slavlja u Guimaraesu, strpali u automobil i odvezli na aerodrom, pa u Zagreb na potpis ugovora.
Danas se o Soudaniju zna gotovo sve, godinu dana igra veliku ulogu u plavom stroju. Iako je kod Halilhodžića središnji napadač, u Dinamu je zauzeo desnu, krilnu stranu. I u toj prvoj godini odigrao je 45 utakmica i postigao 19 pogodaka.
I u novu je sezonu krenuo sjajno, a u dvije važne utakmice za Dinamo zadnjih dana kalendarskog ljeta briljirao je. Hat-trick, (sva tri gola zaredom u istom poluvremenu) zabio je Astri na otvaranju Europske lige. Potom je u velikom derbiju na Kantridi postigao oba pogotka i donio plavima pobjedu i bodovni bijeg od Rijeke.
Zasluge za tako dobar nastavak sezone ima i Zoran Mamić. Naime, nakon ispadanja od Aalborga na putu do Lige prvaka, Soudani je želio otići. Bilo je ponuda, ali 3,5 ili četiri milijuna eura nije iznos koji bi zadovoljio Zdravka Mamića. I Alžirac je potonuo, kao da je izgubio volju, kao da je počeo birati utakmice ili neke od njih neobavezno odrađivati. E, tu je Zoran Mamić odigrao važnu ulogu. I ove i prošle sezone kad je Soudani igrao slabije, a mlađi Mamić dobro zna koliko može, izvodio ga je iz igre pa ga ostavljao na klupi dajući mu do znanja da se u Dinamu ne može 'šlepati'.
Uz njega je Čop još bolji
Možda je Soudaniju sad pomogla i terapija. Kad već nije prodan, plavi su mu nezadovoljstvo odlučili izliječiti injekcijom. Financijskom, naravno. Pa mu je godišnji ugovor povećan za stotinu tisućica eurića. U svakom slučaju, ta injekcija nije mu loše sjela, Alžirac opet vuče plave. On je taj koji prelomi utakmicu. Naravno, ne sam, ne treba zaboraviti golove Duje Čopa koji se sjajno slaže sa Soudanijem.
U Dinamu su dosad govorili da je najbolji stranac koji je došao u klub bio Sammir (2006.-2014.). No, Soudani je na dobrom putu da mu otme tu poziciju. Sammir je doista bio sjajan igrač, sve je znao i puno toga mogao. No, sam je sebi zakomplicirao život nesportskim izletima, noćnim izlascima. Sve se to moralo odraziti i na njegove mogućnosti na terenu. Umjesto da ga se slavi kao najboljeg, postao je smetnja. No, nikad mu se ne smije zaboraviti da je odveo Dinamu u Ligu prvaka, da je u Europskoj ligi srušio Villarreal, što je do ove posljednje nad Astrom bila zadnja domaća pobjeda plavih u Maksimiru u skupini europskih natjecanja.
Soudani ni u svom drugom pokušaju nije uspio u LP-u, plavi su ispali prošle godine od Austrije, a ove od slabašnog Aalborga. Soudani je jako želio tu Ligu prvaka, želio se pokazati na najvećoj sceni pa je i razumljivo što je nakon neuspjeha želio otići. No, izgleda da je shvatio kako mu je sudbina vezana uz Dinamo i da se i u Europskoj ligi može dokazati te da će i tu biti u dobrom izlogu. A onda može pokušati sljedećeg ljeta u Ligu prvaka. Soudani ima veliku priliku postati najbolji stranac koji je došao u Dinamo već ove sezone. Sa svoja tri gola Astri odškrinuo je vrata plavima koji bi nakon 44 godine mogli prezimiti u Europi. Uspiju li u tome, Soudani će biti svakako broj jedan.
Čita, ide u džamiju s obitelji
Kod njega nema, kao što je bilo kod Sammira, noćnih izleta, nesportskog života. Dečko je izuzetno profesionalan, uostalom i vjera mu zabranjuje alkohol, a nije sklon ni izlascima. Vjernik je koji poštuje ramazan i posti 40 dana, često odlazi u zagrebačku džamiju. Ako već i ode na večeru, ode s prijateljima iz kluba ili s obitelji. U slobodno vrijeme voli čitati, zanima ga mnogo toga o Hrvatskoj, isto tako je proučavao i Portugal dok je ondje igrao.
Dok je sa suigračima, najnasmijaniji je lik, stalno se šali. Ne znamo koliko je uspio naučiti hrvatski. Prošle kasne jeseni već se tu i tamo zezao na hrvatskom. No, u posljednje vrijeme nije susretljiv s medijima, pa ne znamo koliko je naučio hrvatskog. Uz arapski, govori i francuski, a u dvije godine koliko je bio u Portugalu naučio je portugalski, možda će i naš jezik svladati do sljedećeg ljeta. Iako, mnogo je važnije da se na terenu dobro razumije s ostatkom plave momčadi i da zajedno s njom grabi i našim prvenstvom, ali što je još važnije, da Dinamo i na proljeće igra u Europi, da navijačima donese ono iščekivanje kada zaplešu kuglice nokaut faze Europske lige, kad se bude čekao prvi proljetni suparnik plavih u Europi nakon 44 proljeća.
Soudani je nakon Dudua najbolja Dinamova akvizicija iz vana i dugo sam se čudio zašto je uopće došao u klub kao Dinamo. Što god mislili o toj temi, čini se da u Dinamo ipak pomalo počinju dolaziti igrači koji prije uopće ne bi razmišljali o tome (Fernandes, Eduardo, Henriquez). To nije zato jer su navijali za Dinamo od malih nogu, nego iz razloga što Dinamo ipak igra redovito u Evropi (sa vrlo upitnim uspjehom doduše), plače su dobre i redovite i očito ga smatraju dobrom odskočnom daskom za transfer u neki od jakih evropskih klubova. A Soudani postaje ono što je nekada bio Eduardo- stroj za golove i čovjek koji može sam odlučiti utakmicu.