Kampanja za kreiranje regionalne nogometne lige žestoko je krenula i o tome se uvelike govori u posljednje vrijeme, a pričat će se još i više otkako je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker ušao u Izvršni odbor Uefe. On sam je pobornik ideje i bio je prvi kad je trebalo javnosti pojasniti da je Prva HNL sve bolja te da problema na koje upućuju Hajduk i istomišljenici nemaju pokrića.
Upravo to je najčudnije u ovoj priči gdje su osjećaji podijeljeni, što potvrđuje Večernjakova anketa, a argumenata ZA nedostaje. Ako je Prva HNL na dobrom putu, a deset klubova u njoj rješenje za brojne greške i probleme iz prošlosti, čemu dirati u to? Konstantno nas u HNS-u uvjeravaju da sve ide nabolje, rade kampanje o izbacivanju huligana sa stadiona, a možda uskoro krenu i s kampanjama povratka navijača na stadione, povratka reprezentacije u Split i vraćanja pozitivnog ozračja u nogomet. Smatraju li zaista da će to postići regionalnom ligom? Jer, jasno je da bi s regionalnom ligom izgubili svi oni klubovi u zemljama sudionicama koji ne ostvare pravo nastupa u njoj – ako nije priznata od Uefe.
ABA liga kao loš primjer
Stoga, treba konstantno ponavljati da, koliko god se ljudi slagali s tom ligom, moraju biti svjesni da bez te Uefine dozvole ona nema smisla. Ne bi bilo natjecateljske draži i kalendarski bi se morala prilagođavati domaćim prvenstvima, što znači da ako neki od klubova ostane na proljeće u Europi, ne bi mogao nastupati u njoj. Tu su još i domaća kup natjecanja koja se igraju preko tjedna pa bi regionalna liga često nailazila na stanke, odgode i brzo bi se dovela u pitanje regularnost. Nešto kao problemi sa zbrkanom rukometnom SEHA ligom. No treba napomenuti da je ona sve sređenija i u njoj se igra kvalitetan rukomet, što potvrđuju tri kluba među osam u Ligi prvaka. Samo, druga su pravila u rukometu, kao i konkurencija. Baš kao i u vaterpolu. Samo košarka se donekle može uspoređivati.
Tržište igrača bi se povećalo, to je istina i svakako bi menadžeri i vlasnici klubova profitirali, zbog čega i zagovaraju zdušno takvu ligu. Treneri je pak zagovaraju jer se i njima tržište povećava i ruše se neke prepreke. Slično je i samim nogometašima. Nogomet? Uz dužno poštovanje, najbolji mađarski i makedonski klubovi su ipak niža razina, Bosna i Hercegovina mogla bi pružiti određen izazov, na razini onog koji pruža RNK Split Dinamu, ali nisu takav mamac za gledatelje u Hrvatskoj. Slovenci također. Ostaju Srbi. Ili, bolje rečeno, ostaju Partizan i Crvena zvezda, dva kluba koja bi privlačila pažnju, ali onu pažnju temeljenu na niskim strastima.
Čak ne bi ni bilo toliko problema s osiguranjem tih utakmica kako se navodi jer sigurno ne bi bila dozvoljena gostovanja na te srazove navijačkim skupinama, baš kao što je slučaj u košarkaškoj regionalnoj ligi. I možda regionalna košarkaška liga nije najbolji primjer jer košarka i nogomet na ovim prostorima bitno su drukčiji po stupnju organizacije i popularnosti. No klimavi argumenti stvaranja te lige bili su jednaki. Klubovi u Hrvatskoj su od njezina nastanka nekonkurentniji i slabiji, a tužno je vidjeti u kakvom stanju su Cibona, Zagreb i Split, kako se muči Zadar i kako su propali Šibenka, odnosno riječka, slavonska i košarka sa sjevera zemlje. Tužno je gledati i kako se propozicije i sustav natjecanja mijenjaju iz godine u godinu, bez cilja i smisla, bez dugoročnih planova.
Naravno, financijske koristi nije bilo, regionalna liga postala je teret. Infrastruktura se nije poboljšala. Navijača nema. Sponzora nema. Interesa nema. I trebalo je sedam sezona da bi tu ligu priznali u Europi i omogućili kroz nju ulazak u europska klupska natjecanja, što je dalo na draži. Prekasno. Tad su Zagreb i Cedevita krenuli s dominacijom jer se uložio novac, ali Zagreb je danas na niskim granama i tek se Cedevita nameće u regionalnim okvirima. Što se Slovenaca tiče, oni su s početkom ove godine okrenuli leđa ABA ligi i stali na stranu Fibe koja ju ne priznaje.
Bez Uefe ništa nema smisla
Još jednom, možda košarkaška regionalna liga nije pravo mjerilo, ali je dobar primjer što se događa ako nadležne europske sportske institucije ne priznaju takva natjecanja. U tom slučaju bi sve bilo kontraproduktivno na duge staze. Na kratke bi nekima bilo itekako profitabilno, zato lideri Dinama, Partizana, Zvezde i Maribora zagovaraju cijelu priču. Samo, jako je klimavo kad Zdravko Mamić govori o lošoj infrastrukturi jer nije jasno što bi regionalna liga točno učinila, potezom čarobnog štapića obnovila stadione? Također, za koga?
U takvu priču se ne može ući "na glavu", treba napraviti analize, ispipati "puls nacije", vidjeti kakva bi bila korist, kako bi se pristupalo ligi, kako bi se igrala, koliko bi klubova iz pojedinih zemalja sudjelovalo, što bi bilo s domaćim natjecanjima, kako bi se radilo s mladima, kako bi se privlačilo gledatelje, kakva bi bila marketinška strategija, što bi bilo s TV pravima, tko bi ju predstavljao u raznim organizacijama i kakvu bi potporu ili otpor imala u Uefi. Jer, još jednom, bez Uefe ta liga nema natjecateljsko značenje.
>> Hoće li na Maksimiru i Poljudu uskoro gostovati Partizan, Zvezda, Panathinaikos?
>> Regionalna nogometna liga od 2018. godine!
>> Ćiro: Mamić je genijalan, a Hrvati i Srbi moraju zaboraviti na prošlost!
HNL danas ima 4 predstavnika u UEFA natjecanjima. kako je uz dinamo i rijeka počela skupljati bodove danas smo 17. liga europe. 15. liga europe daje 5 predstavnika u europskim natjecanjima. dakle s HNL-om imamo 4 ( uskoro 5 ) 5 ) predstavnika u europi ( svaki drugi iz lige ) a u budućoj yugo-ligi bi imali 3 predstavnika, od kojih bi jedan ili nijedan igrali u europi. 5 iz HRVATSKE lige ili 1 iz YUGO-lige. stvarno "težak" izbor, ako nisi član antifašističke lige