Gripe su još jedna tužna splitska sportska priča, "žuti" glavinjaju, žele izbjeći mjesto koje vodi u doigravanje za ispadanje iz Hrvatske lige. Ne, ne govorimo o ABA ligi, ovaj Split, nekadašnja Jugoplastika je iza Zaboka, Gorice i Vrijednosnica Osijek, a nije zadnji samo zato što je Slavonski Brod odustao od lige. U lokalnim derbijima Split je poražen od Ribole Kaštela i sinjskog Alkara...
Griješili i Rađa i Vujčić
Da, to je onaj klub kojem volimo tepati da je najbolji u 20. stoljeću, to je ona Jugoplastika koja je tri puta zaredom osvojila kup prvaka Europe. Kakvi dani slave, München, Zaragoza i Pariz... Nikada, doslovno nikada, a to će priznati i najveći protivnici, nije postojala takva momčad kakvu je vodio Božidar Maljković. Toni Kukoč, Dino Rađa, Velimir Perasović, Goran Sobin, Duško Ivanović i ostali bili su najomiljenija momčad svih vremena. I ne samo najomiljenija, oni su bili najbolji. Nešto što će se teško ponoviti u povijesti. Taj München bio je nešto čarobno. Nekakvi klinci iz Splita, s Gripa, dočepali su se Final foura.
– Bili smo mladi, nitko nije na nas računao. A mi nismo ništa mislili, došli smo igrati, pa što bude. Sjećam se kako su nam Božo Maljković i Aco Nikolić govorili da se ne osramotimo, da ne izgubimo s dvadeset razlike. Isto su nam rekli prije utakmice s Barcelonom i prije finala s Maccabijem – u svojim sjećanjima na tu prvu titulu prvaka Europe govorio je velikan Rađa.
Doček u Splitu bio je impresivan, legenda kaže da je na ulicama bilo više od 200 tisuća ljudi premda Split nikada nije imao toliko stanovnika. Istina, njihov autobus išao je satima od zračne luke do dvorane jer su svi željeli dotaknuti pobjednike.
– To je bilo totalna ludnica. Nisu nas puštali iz aviona, vani je bio urnebes, stampedo, morali su dovesti autobus na pistu. Nikada neću zaboraviti slike te vožnje kroz grad, dolaska u dvoranu – prisjetio se Rađa.
One dvije titule kasnije došle su kao nešto normalno. Kako bi i bilo drugačije kad imaš genijalce poput Dina i Tonija. Ali, nisu samo oni bili Jugoplastika, 70-ih je harala generacija Rate Tvrdića, Petra Skansija, Damira Šolmana, Željka Jerkova i ostalih. Titule su se nizale, teško ih je i nabrojiti.
Danas su Gripe oronule, ali sjećanja žive. U trofejnoj dvorani žmarci prolaze pri svakom pogledu na vitrine, zaustaviš se i gledaš, osjećaš... Negdje u daljini dok prolaze slike velikih pobjeda čuje se ona legendarna Mišina "kad se sa Gripa zaori Ju-go-plastika". Ali, sve je to san, java se brzo vraća. Ona je grozna, Split postiže veliki uspjeh, izbjegao je stečaj, aktualni predsjednik uprave Robert Andrijić uspio je nekako posložiti stvari da se ne dogodi gašenje kluba. Istina, sad je na aparatima, ali još uvijek diše. KK Split je napravio preoblikovanje, većinski vlasnik je Grad. Bio je tu donedavno Nikola Vujčić, još jedan velikan s Gripa, ali nije uspio. Čak je dovukao i svoju košarkašku akademiju, ali sve je to išlo nekim krivim putem. Baš kao i dani kada je klub vodio Rađa... Puno toga lošeg nizalo se posljednjih dvadesetak godina da bi se moglo vratiti na pravi put. I kako to uvijek biva, sve je odjednom došlo na naplatu.
Nadaju se velikom ulagaču
Andrijić vješto barata podacima o predstečajnoj nagodbi, Split ovih dana mora uplatiti 3,1 milijun kuna duga prema vjerovnicima s kojima se nagodio. Drugi dio dolazi na naplatu 2018.
– Ostali su još neki detalji, vjerujem da bismo sve to mogli riješiti u prvoj polovici ožujka – kaže Andrijić.
Uvjeren je da će uspjeti, klub je vlasništvo Grada, koji pokušava sve ne bi li se Gripe osovile na noge.
A što nudi budućnost?
– Ovaj dio s plaćanjem duga iznimno je bitan za početak novog života kluba. Sljedeći korak bio bi ulazak generalnog sponzora, potom i moguća dokapitalizacija kluba, o čemu će odlučiti vlasnici. Ne možemo gledati puno prema naprijed, za nas je velika stvar što postoji interes generalnog sponzora – kazuje Andrijić.
Posljednji naslov osvojili 2003.
KK Split (pod imenom Jugoplastika) osnovan je 1945. i ove godine slavi 70. godina postojanja. Splitski košarkaši osvojili su tri puta kup prvaka (1989., 1990. i 1991. godine), dva puta osvojili su kup Radivoja Koraća (1976. i 1977. godine). U bivšoj državi Jugoplastika je bila šest puta državni prvak (1971., 1977., 1988., 1989., 1990. i 1991. godine), pet puta je osvojila kup Jugoslavije (1972., 1974., 1977., 1990. i 1991. godine). U Hrvatskoj Split je prvak bio 2003. godine, a kup Krešimira Ćosića osvojio je pet puta (1992., 1993., 1994., 1997 i 2004.).
>>Ako Grad Zagreb ne pomogne Realu sa Save, stečaj je realna opcija
KK Split je najveća tragedija hrvatskog sporta, za hajduk se huligani, politika bori nevjerojatnim snagama, ucjenjuje se narod, državu, grad da za njih plaćaju milijunske režije, da se za njihov opstanak dižu basnoslovni krediti....a hajduk svake godine sve više i više duguje....s druge strane KK Split koji je apsolutno veći u svakom segmentu od bilo kakvog hajduka iz povijesti, koji duguje samo kap onoga što hajduk duguje, dopustilo se da propadne....huliganima KK Split nije interesantna, samim time nije ni politici.