Kakva drama je to bila u Rudešu. A činilo se da će to biti rutinska pobjeda Rijeke nad Rudešom u osmini finala Hrvatskog nogometnog kupa. Sve je upućivalo na šetnju ponajbolje hrvatske momčadi. Jer, trupe Matjaža Keka nakon 33 minute imale su tri pogotka prednosti. Bunili su se domaćini nakon što je Mario Matoc već u 4. minuti pokazao na bijelu točku kada je Martin Franić u šesnaestercu srušio Marka Vešovića. Siguran izvođač bio je Mario Gavranović. Rijetko tko je na tribini mogao pretpostaviti da će baš jedanaesterci biti glavna priča utakmice.
Riječani rano slavili
S velikim očekivanjima Rudešani su dočekali Rijeku u osmini finala Hrvatskog nogometnog kupa. Danima se pripremala koreografija i ozračje na tribinama. Riječane je dočekalo petstotinjak navijača koji su cijeli susret navijali za svoju momčad. Nakon osam minuta činilo se da je završen san Rudešana o eventualnom uspjehu. Jer, gosti su poveli 2:0. Glavom je, nakon Bradarićeva ubačaja iz kornera, precizan bio stoper Mitrović. Najljepši potez susreta ipak je bio onaj Franka Andrijaševića koji je u 33. minuti lucidnim lobom s tridesetak metara pogodio za 3.0.
No, nogomet je i danas pokazao sav svoj čudesni šarm...
Stotinjak pripadnika Armade zauzelo je svoje mjesto na tribini u Rudešu. Cijeli susret bodrili su svoju momčad. A na tribini je bio i Nikica Jelavić. Bivšem hrvatskom reprezentativcu završila je sezona u Kini. Početak gotovo dvomjesečnog odmora započeo je u Rudešu. Činilo se da će se trupe Matjaža Keka prošetati kroz zapadni dio grada.
A onda se, početkom drugog dijela na tribini pojavio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, a Rudešani su proigrali. U utakmicu su se vratili na najspektakularniji mogući način. O sudačkom kriteriju Marija Matoca zaista se može raspravljati. Dosudio je tri jedanaesterca za domaću momčad! A sva tri uspješno je realizirao Mateo Topić, dečko koji je prošao Dinamovu školu, a igrao je i u Sesvetama. Na oko, prvi u 54. minuti čini se posebno dvojben. Tada je u šesnaestercu pao Matko Babić. Baš je tak dečko u nastavku utakmice odigrao minute za pamćenje. No, bez obzira na Matocev kriterij, bilo bi nepošteno izdvojiti tog malog Babića koji je bio ključan kod sva tri jedanaesterca Rudeša. Dečko je to koji je inače igrao za našu selekciju do 17 godina na SP-u u Čileu prošle godine, a u Rudeš je došao preko Zadra, odnosno Lokomotive.
– Kada se dosude četiri jedanaesterca, onda je to cirkus. Rudešu čestitam, ta momčad ima potencijal – rekao je trener Rijeke Kek.
Čuvali se za Solin!?
Tko zna što se u tom trenutku motalo po glavi Igora Bišćana, možda onaj čuveni finale Lige prvaka u Istanbulu 2005. i čudesan povratak Liverpoola protiv Milana nakon 0:3.
– Sjetio sam se Istanbula. Ovdje se stvara jedna dobra priča, i žao mi je što se prati samo mene, a ne i moje igrače. A suđenje? Mislim da prvi jedanaesterac za Rudeš i onaj za Rijeku nisu bili.
Organizatori su pokazali da imaju talenta za organizaciju. Na poluvremenu i uoči utakmice ozračje oko stadiona slično onom u bundesligaškim sredinama. Navijači su ispijali pivo i jeli kobasice...
Zanimljivo, Rudeš nije Riječanima suprotstavio najbolju momčad koju ima.
– Čuvamo se za Solin u sljedećem kolu, kažu domaćini.
Bandić se zadržao podno tribina, a opet u zgodnoj koincidenciji, vratio se u 103. minuti kada je Šafranac zabio za Rijekinih 4:3. A da je Babić u 69. bio malo prisebniji bio bi to vjerojatno jedan od najbržih povrataka u povijesti našeg kupa.
Rijeka u Rudešu? To se pamti zauvijek.