Svjetla reflektora na Red Bull Areni polako su se gasila, a s južne je tribine odjekivalo: "Nema veze ako gube, zasvirat će naše trube." Oko tisuću Dinamovih navijača sportski su prihvatili teški poraz plavih, pljeskom su ispratili zagrebačke nogometaše, koji su pognutih glava napuštali travnjak. Kišom natopljeni travnjak na kojem su se dinamovci osramotili i ako ni zbog čega drugoga, onda im za blamažu u Salzburgu mora biti neugodno zbog tih navijača. Red Bull je previše lako dohvatio tu 4:2 (2:0) pobjedu, već u 52. minuti držao je visokih 4:0 i Dinamo je u tim trenucima bio nalik nekakvoj trećerazrednoj družini, koja se raspala kad je suparnik malo ozbiljnije krenuo naprijed.
Premalo želje i agresije
Kako sezona odmiče, čini se da Dinamo nema ni približnu kvalitetu onoj koja se najavljivala tijekom ljeta. Međutim, nešto drugo je možda i bolnije zapeklo nakon sloma s austrijskim prvakom – Dinamovi su nogometaši, naime, ponudili znatno manje želje, agresije i strasti od suparnika, što je na kraju i rezultiralo teškim porazom! Očito je, dakle, da je mnogima u plavoj svlačionici predobro, "siti" su, dobra plaća uredno stiže, neovisno o igrama i rezultatima, a kazne su izbačene iz maksimirskog pravilnika...
- Dinamo treba inozemne nogometaše. Treba ih svaki klub. Ali, strance koji će biti pojačanja, koji će donijeti kvalitetu više. A većina ovih Dinamovih stranaca nisu ništa bolji od domaćih igrača. Ali su višestruko skuplji – u nekoliko je rečenica hrvatski trener Otto Barić jasno ocijenio jedan od Dinamovih problema.
Neuspješni eksperiment
I teško se ne složiti s Barićem. Nogomet kakvoga igraju, primjerice, Sigali ili Machado, nije dostatan ni za visoku razinu u Prvoj HNL, kamoli za nešto više! Kapetan Joe Šimunić već je mislima (i igrom) u "mirovini", znaju se Pivarićevi limiti, da ne nabrajamo dalje... Nije, dakle, samo problem u strancima, ne treba, uostalom, igrače dijeliti na domaće i inozemne, ili na stare ili mlade... Postoje samo dobri i – loši...
A u Salzburgu je, protiv jedne tek solidne momčadi, Dinamo imao previše loših točaka! Trener Zoran Mamić nije bježao od svoje krivnje rekavši "možda sam loše pripremio utakmicu, možda je način treninga bio pogrešan". Koliko je trener zaslužan za pobjedu, jednako je toliko kriv i za poraz!
A nikako se ne možemo oteti dojmu da ovakav Dinamo u Europi jednostavno mora igrati s dva klasična zadnja vezna. I Salzburg je, uostalom, svojim čvršćim, pokretljivijim i agresivnijim "rombom" lako skršio Mamićev krhki "romb" u veznom redu (otkud, pak, sad ta ideja!?), pa je dobivena bitka na sredini travnjaka donijela domaćinu pobjedu.
Vjerojatno i prolazak u 16-inu finala Europske lige. A Dinamu je opet ostala slabašna nada. Istina, s tri preostale pobjede, Zagrepčani će sigurno dočekati europsko proljeće. Ali, na čemu temeljiti optimizam i vjeru u tri pobjede (Salzburg doma, Astra vani, Celtic doma)? Ili je ovo ipak bio samo loš dan većine igrača? Vidjet ćemo uskoro, dolazeće će utakmice ponuditi pravi odgovor...
>>Dinamo je prosječnom protivniku ponudio priliku da ga osramoti
>>Pogriješio sam u pripremi utakmice, mogli smo i teže stradati
