Nakon vratara pulske Istre, Vanje Iveše (38), kapetan Lokomotive Jerko Leko (35) najstariji je nogometaš u našoj ligi. U proljetnom će dijelu, po svemu sudeći, posljednji put igrati u Prvoj HNL...
Sjećamo se Lekina debija u Dinamovu dresu, bilo je to u kasnu jesen 1998. godine, ondašnji trener Velimir Zajec dao mu je priliku u prijateljskoj utakmici s Mariborom u Mariboru. Tada je kapetan slovenske momčadi bio današnji trener Rijeke, Matjaž Kek, koji je na toj utakmici, pri kraju karijere, igrao zadnjeg braniča...
– Da, bila je to nagrada Gondžiću, Abramoviću i meni za dobru juniorsku sezonu. I nisam loše odigrao, bio mi je to prvi susret sa seniorskim nogometom. Poslije sam otišao u Sesvete pa se vratio u Dinamo... Uh, karijera prođe u trenu – rekao nam je Leko, dodavši:
– S “okosima sam se načelno dogovorio za ostanak do ljeta. A onda ćemo vidjeti, imam opcije iz SAD-a i UAE. Motivacijski i tjelesno osjećam se spreman za nastavak igranja – govori Leko.
Kad biste sad povukli crtu, jeste li zadovoljni karijerom?
– Jesam. Čini mi se da sam dobro donosio one najvažnije odluke, primjerice, odlazak u kijevski Dinamo bio mi je prijelomnica karijere i nikad nisam požalio što sam otišao u Ukrajinu. Ali, nisam ni požalio što nisam produžio ugovor s Kijevljanima, otišao sam u Monaco, koji je ipak bio na razini više. Jedino zbog čega žalim neodlazak je u Englesku, u dva sam navrata imao priliku, ali nije se to realiziralo. Kad sam bio u Kijevu, za mene se zainteresirao Tottenham, a Monaco me nije pustio u Wolwerhampton.
Izdvojite najdraže trenutke karijere...
– Ima ih nekoliko. Recimo, pogodak u Varaždinu sa 25 metara u rašlje, taj me gol “lansirao” u reprezentaciju i svakako je obilježio moje odrastanje. Drugi najdraži trenutak je pogodak za reprezentaciju protiv Belgije u Maksimiru. Doživio sam tada ovacije i nikad neću zaboraviti te trenutke. Nešto slično dogodilo mi se i u dresu kijevskog Dinama. Igrali smo u kvalifikacijama za LP protiv našeg Dinama, zabio sam u Kijevu gol za ukrajinsku momčad, a na uzvratu u Maksimiru izašao sam u 88. minuti i također bio ispraćen ovacijama. Među najdražim trenucima svakako mi je i povratak u Dinamo te plasman u LP nakon 12 godina! Ona utakmica s Realom, puni Maksimir, ma nema tog kluba ni grada u kojem možeš osjetiti nešto slično...
I Cristiano Ronaldo sjeća se te utakmice, malo je “plakao” i pokazivao modrice...
– Ha, ha... Cijeli je svijet pisao o tome, baš mi je kum rekao “bolje da si izudarao Ronalda, nego da si im zabio gol, sad više pišu o tebi”! Bio sam i na naslovnici Marce, bila je objavljena moja fotografija uz tekst “Nisam ga ni dirnuo”! Što baš i nije bila istina, ha, ha...
Reprezentacija na Euru? Vi ste dvaput sudjelovali na EP-u, 2004. u Portugalu i 2008. u Austriji...
– Nekako mi se čini da može biti dobro u Francuskoj. Novi izbornik Ante Čačić malo je opustio momčad, nema više “vojničkog režima” kojeg se držao Niko Kovač i to se odmah osjetilo. Kvalitetu imamo, igrači su nam u velikim klubovima, vjerujem da bi mogli eksplodirati na Euru. Ja se nadam plasmanu u završnicu, očekujem polufinale...
>> Cijeli intervju pročitajte u sportskom tjedniku MAX
>> Jerko Leko: Samo sinu Carlosu još nisam 'uklizao'
