Prije 50 godina, na jučerašnji dan, igrali su Juventus i Dinamo u četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova prvi susret i time je počela velika povijesna priča pretvorena u legendu koja će teško ikad kod nas biti dostignuta.
Naime, nakon Juventusa, Eintrachta i Leedsa, Dinamo je osvojio to natjecanje i postao jedini hrvatski klub s europskim trofejom.
Stoga su u Maksimiru odlučili primjereno obilježiti tih 50 godina, zaključna svečanost bit će 6. rujna, a dotad će pehar obilaziti hrvatske gradove, pa će i u BiH, zajedno s tom čudesnom generacijom, s veteranima Dinama koji će igrati utakmice. Za tu prigodu napravljene su posebne kape s ondašnjim grbom plavih, majice, bit će napravljene i replike dresova.
Natjecanje pod kapom Fife
– Eh, kad se sjetim tih naših dresova... Kad smo se zagrijavali u Torinu i vraćali u svlačionicu, igrači Juventusa su nas čudno gledali, oni u svojim svilenim dresovima, a mi u plavima, malo ispranima, razvučenima, s gaćama koje su nekima bile male, drugima prevelike, čudnim štucnama, nešto su se došaptavali. Valjda smo im djelovali kao strašila, ali su onda dobili po turu – prisjetio se Krasnodar Rora, uz Stjepana Lamzu ponajbolji dribler te generacije.
Dinamo je u prvoj utakmici igrao 2:2, a iako je dobro igrao, Rora je bio kažnjen.
– Dinamo me kaznio iako sam igrao jako dobro. Pri 2:1 za nas pobjegao sam i probio se sam, kad sam bio na desetak metara, talijanski me stoper “ubio” s dvije noge, ali sudac nije označio jedanaesterac. Zebec mi je rekao da sam kažnjen s dvije mjesečne plaće jer sam trebao pucati, da bih tada zabio ili promašio, a ovako penala nije bilo kad ga sudac nije označio. A onda smo na kraju primili gol iz slobodnog udarca za 2:2 – prepričao je jednu od brojnih anegdota Krasnodar Rora.
Kapetan je u uzvratu bio Zlatko Škorić.
– Da, nije bilo Zambate, a ja sam bio zamjenik. I kad sam se rukovao s kapetanom Juventusa vidio sam uzbuđenje u njegovim očima, ne znam je li to bio strah ili optimizam. No, naši su mediji pisali da nakon 2:2 ništa nije gotovo, ali su talijanski tvrdili da Juventus neće imati nikakve šanse budemo li igrali kao u Torinu. I pobijedili smo s 3:0 – kazao je Zlatko Škorić.
Uslijedili su Eintracht i Leeds, pa onda veliko slavlje.
– To je bilo veliko natjecanje pod kapom Fife, a ne Uefe, i predsjednik Fife nam je uručio pehar. Rekao bih da je to natjecanje bilo jače nego današnja Liga prvaka, igrale su 62 momčadi, trebalo je odigrati 12 utakmica u nokaut-fazi, a 1967. su igrali iz Španjolske Barcelona, Sevilla, Valencia i Athletic, iz Engleske Burnley, WBA i Leeds, iz Njemačke Eintracht, Nürnberg i Stuttgart, od Talijana Napoli, Juventus i Bologna, pa Porto i Benfica... A naša momčad bila je složena od igrača koji su došli iz druge, treće pa i nižih liga, ali smo bili zajedno od 1963. kada smo igrali finale s Valencijom. Sedam ih je igralo tada od 11 koji smo bili 1967., i trajalo je do 1971. godine – rekao je Rora.
Zebec dao svoj stan igraču
– To je rezultat momčadi, kad razgovarate s nekim od nas, ne kažemo “ja” nego “mi”, to je zasluga trenera Branka Zebeca – prisjetio se Škorić, a Rora dodao:
– On je prije svega bio čovjek, a onda nogometni vizionar. Danas imate nakon svake utakmice podatke o posjedovanju lopte, a on je to nama objašnjavao prije 50 godina. Pokazao je loptu i rekao – ona je zlato, dok je kod nas, ništa nam se ne može dogoditi. A kakav je bio čovjek, govori vam slučaj kad Gucmirtl nije više mogao plaćati iznajmljeni stan i želio se vratiti u Osijek. Za dva dana mu je Zebec dao ključeve stana da se useli, dao mu je stan koji je Dinamo namijenio Zebecu.
Ti igrači, ta generacija zaslužila je svaki naklon, a pogotovu ovakvo obilježavanje trofeja. I od tih živućih legenda puno se toga može naučiti, zaslužili su svaki djelić pažnje.
>>Pjaca propušta cijeli ciklus kvalifikacija, a kao on prošli su i Bokšić, Stanić, Olić, Tomas...
Čestitke Dinamu na tom jubileju! Lijepo se prisjetiti tih prekrasnih i velikih trenutaka Dinama!