Dolazak tridesetak tisuća torcidaša na splitsku rivu nema samo veze s nogometom nego i s politikom. Nogomet i politika su kod nas već odavno povezani kao crvena moruzgva i rak samac. Tako je još bilo u Jugoslaviji, a nastavilo se i stvaranjem Hrvatske. Torcidinim bojkotom nedavne zagrebačke utakmice između Dinama i Hajduka nastavljena je i pojačana ne samo emocionalna nego i politička napetost između Zagreba i Splita, sjevera i juga Hrvatske (jedna od parola bila je: “ZG=BG”). Sve donedavno, do prije desetak godina, te su napetosti bile uglavnom sportske i svodile su se na rivalstvo dva najbolja hrvatska kluba. Događaji u Hrvatskom nogometnom savezu očito imaju i političku pozadinu. Naime, sportsko se rivalstvo, zbog Dinamove novčarske hipertrofije, a Hajdukove atrofije, svelo zapravo na navijačko nadglasavanje. U zbivanja u HNS-u uključena je i politika. Svoj utjecaj u nacionalnoj nogometnoj instituciji nastoje ostvariti i HDZ i SDP.
Nakon smjene svadljivoga i iritantnoga ministra Željka Jovanovića, SDP je ostao bez svoga političkoga igrača koji je pokušavao proširiti utjecaj svoje stranke na HNS. Za njega je HNS bio “močvara”, najvjerojatnije i zbog toga što su u njemu najbrojniji bili njemu nepodnošljivi hadezeovci. Premda je teško vjerovati da Torcida dijeli Jovanovićeve svjetonazorske i političke stavove, moguće je da se bunt Hajdukovih navijača pokušava i politički iskoristiti. S obzirom na to da je splitski gradonačelnik Ivo Baldasar esdepeovac, ima mišljenja da SDP preko Torcide i splitskih događanja pokušava zadobiti dio utjecaja u HNS-u. Od početka samostalne Hrvatske toga utjecaja SDP-a u našemu nogometu nije bilo. Toj je stranci nogomet bio nevažna nacionalna tema. Ne zato što ta stranka svoju dominaciju ne bi željela, nego zato što je nogomet od osamostaljenja Hrvatske postao političko leno HDZ-ova vrha državne vlasti.
Predsjednik države dr. Franjo Tuđman u nogometu je vidio i priliku za promociju Hrvatske. Reprezentacija predvođena Ćirom Blaževićem na najbolji je način, trećim mjestom na svijetu, pokazala koliko je efikasna takva promidžba. U klupskome natjecanju predsjednik Tuđman nije svoju naklonost i simpatije jednako i ravnopravno poklonio Dinamu i Hajduku. Dinamo, preimenovan u Croatiju, bio je njegov favorit. Vjerojatno je to posljedica i njegove emocionalne privrženosti Dinamu, još od davnoga povratka iz Beograda u Zagreb. Možda je to i recidiv mogućega okajanja grijeha zbog prošlosti, radi vremena koje je proveo u Beogradu, gdje je kao najmlađi Titov general sudjelovao u upravljanju Jugoslavenskim sportskim društvom (JSD) Partizan. Od Croatije je preko svojih pouzdanika, Ćire Blaževića i Zlatka Canjuge, nastojao stvoriti respektabilan europski klub. U toj Tuđmanovoj želji i akciji, Hajduk nije dobio svoje mjesto.
Kao što poslije Drugog svjetskog rata Hajduk, usprkos svojoj antifašističkoj prošlosti, nije postao državni sportski klub Titove Jugoslavije, sličnu je perifernu poziciju dobio i u Tuđmanovoj Hrvatskoj. Navijači Hajduka i poslije Tuđmanove smrti očito imaju osjećaj uskrate i frustriranosti. Kada se pogleda koliko je utakmica hrvatska reprezentacija odigrala u Zagrebu, a koliko u Splitu, onda taj osjećaj revolta i nije bez osnove. Sada se tome pridodala i marginalnost hajdukovaca u HNS-u.
Hadezeovci i dinamovci su u HNS-u brojniji, pa je i to uzrok frustracija hajdukovaca, kao i bivšega SDP-ova ministra Jovanovića i njegovih stranačkih kolega. Sve to može biti pokušaj stranačkog stjecanja kontrole nad nacionalnim nogometnim savezom i nad hrvatskim nogometom. Čini se da dvije najveće stranke u toj želji ne vide i nešto drugo što je politički opasno za cijelu Hrvatsku. To je jačanje netrpeljivosti između Zagreba i Splita, između hrvatskoga sjevera i juga. Sređivanje stanja u nogometu i depolitizacija HNS-a uvjet je ne samo za nogometni boljitak nego i za smanjivanje napetosti između dalmatinske i kontinentalne Hrvatske. U takvoj Hrvatskoj neće onda biti razloga ni za navijačke prosvjede. Pogotovo ne za one koji mirišu na politiku.
>> Tko je Reno Sinovčić: ‘Zadarski Berlusconi’ počeo je kao ribar
>> Baldasar na sastanku u Saboru: Svi smo tu, a gdje je Šuker?
Ako netko radi na podjelama u RH to su upravo politicari i njihovi puleni u gotovu svim dnevnim glasilima. Posao ce zavrsiti kad nam uniste nogomet i sport u cjelini jer to je jedino sto je ostalo od hrvatskog ponosa. Ljudi ne nasjedajte!