Emocija nije nedostajalo, uvijek je nekako posebna privrženost Hajdukovih navijača i Vukovara. Tako je u jednom trenutku dvoboja u kojem je Hajduk s 1:0 (0:0) svladao Lokomotivu na sjeveru izašao transparent s riječima legendarnog vukovarskog borca Jeana-Michela Nicoliera.
- Ja moram ići, al vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje - pisalo je na transparentu.
A na terenu se, barem u prvom dijelu, nije moglo puno toga vidjeti. Hajduk je teško dolazio do prigoda protiv čvrste Lokomotive. Mario Tokić postavio je pravi granitni zid, a u napadu prijetio preko Marića, koji je u sudačkoj nadoknadi prvog dijela imao odličnu prigodu, ali otišao je previše na stranu. Nije bilo potrebe za intervencijom kapetana Stipice, koji je ušao u momčad umjesto ozlijeđenog Lovre Kalinića.
Momčad Marijana Pušnika nije ponudila gotovo ništa, bilo je tek nekoliko prijetnji Marka Futacsa iz slobodnog udarca. Ponovila se toliko puta viđena priča da su bijeli u prvom dijelu utakmicu neprepoznatljivi, a onda u nastavku zaigraju puno bolje. Tako je bilo i ovaj put, prve minute drugog dijela u potpunosti su pripale Hajduku. Istina, sve su prigode bile nakon prekida, ne nakon nekih akcija, ali valja notirati prijetnje Ćosića, Savvasa, Ercega i Hamze. No, svi ti udarci završavali su u bloku, a ako bi nešto i prošlo, kao što se dogodilo sa Savvasovim udarcem, intervenirao bi sigurni parader Zagorac. Bilo je samo pitanje trenutka kada će gostujuća obrana popustiti, a to se dogodilo u 61. minuti. Kvesić, koji je debitirao na lijevom beku u prvenstvu, je ubacio, a Gambijac Hamza Barry utrčao i matirao Zagorca za vodstvo Hajduka od 1:0.
Minutu kasnije Pušnik se odlučio na zamjenu Futacs - Ohandza. Sa zanimanjem se čekalo kako će navijači dočekati svog ljubimca "Franu Zolju" koji ne prihvaća Hajdukovih 150 tisuća eura godišnje već želi 180 tisuća eura i zbog toga ne želi produžiti ugovor. Ljubav je pukla, to je očito, jer Ohandza je dočekan zvižducima, a Futacs čija je visina plaće problematična i Ohandza želi isti novac kao i on, dobio je pljesak za ono što je prikazao na terenu.
Na kraju su Splićani osvojili tri boda, približili se Dinamu na drugoj poziciji i to je jedino zadovoljstvo koje Hajdukovi navijači pamtiti iz dvoboja s Lokomotivom. Istina, pobjede su uvijek najvažnije, od njih se živi, ali i Pušnik je svjestan da njegova momčad trenutno ne izgleda dobro. Vidjelo se to po brojnim gestikulacijama kojima je iskazao nezadovoljstvo mlakim potezima svojih igrača...
Čisti penal nije sviran za Lokomotivu. Fk Pravednik na sudačkom vjetru u jedra još jednom plovi do ne zasluženih 3 boda. Sramota. Dokle više?