To valjda može samo Hajduk, ili možda samo Dinamo, kada je odnos snaga u Hrvatskoj u pitanju. Dinamo je slavio u najvećem hrvatskom derbiju (3:2). No, puno važnije je to da je derbi napokon bio ono što svi priželjkuju. Neizvjestan, s dosta ritma, poteza, nogometa. Napokon! Trebala je to biti priča o Tinu Sušiću i njegovu spektakularnom pogotku u rašlje, no opet će se najviše pričati o Duji Čopu, bivšem Hajdukovu napadaču koji je Dinamo vratio u igru dvama pogocima.
Gubio je Dinamo 0:2 do 71. minute. Nakon Sušića zabio je i Milić. U trenucima kada je Hajduk poveo, Dinamo je teško živio. Sijevalo je sa svih strana, nošeni publikom bijeli su jurišali. U 10. minuti grubo je pogriješio Šimunović, Mezga je izašao sam ispred Eduarda, ali vratar Dinama uspio je obraniti stopostotnu prigodu. S druge strane Dinamo je prijetio šutevima iz daljine, ali Kalinić je u nekoliko navrata bio na mjestu. Grubo je Hajdukov vratar pogriješio u 35. minuti, uz korner liniju bio je sam na lopti koja mu je neobjašnjivo ispala. Soudani mu je ukrao loptu, uposlio Brozovića, ali njegov udarac tijelom je obranio Maloča.
Činilo se da će to biti pravi debakl Mamićeve trenerske vizije. A onda je u 71. minuti Čop sjajno postavio nogu i smanjio na 1:2. I dok su u Splitu pripremali veliko slavlje i napokon trijumf nad ljutim rivalom, Čop je u 90. minuti izjednačio. Bila je to velika pljuska bijelima, a najgore je uslijedilo samo koju minutu poslije kada je za Dinamovu 3:2 pobjedu zabio Henriquez u sudačkoj nadoknadi. Naravno, vrijedi istaknuti i trostrukog asistenta Soudanija.
16 tisuća navijača
Inače, Tudor je na travnjak poslao istu momčad kao i protiv Dnipra. Gotal, koji je bio blizu prve postave, prije utakmice dobio je virozu, pa nije bio ni u zapisniku. Dinamo je, pak, poslao “domaću” momčad. Tek tri stranca (Eduardo, Soudani i Pinto) bili su u prvoj momčadi, i Hajduk je (Vršajević, Sušić, Kouassi) imao toliko stranaca. I Zoran Mamić i Igor Tudor igrali su u sličnim formacijama, imaju istu nogometnu ideju.
Na derbiju nije bilo Zdravka Mamića, njegova kazna dolaska na utakmice od devet mjeseci koju je zaradio zbog incidenta na prošlom derbiju ističe krajem godine. A s njim se solidariziralo kompletno vodstvo Dinama. Nitko nije došao u svečanu ložu, što je stvarno raritet. Već godinama se to nije dogodilo. Ali, valjda takva pravila vladaju u Dinamu, kad ne može Zdravko Mamić, onda ne može nitko.
Posjeta je bila iznad očekivanja, brojači su pokazali 16072 gledatelja, bilo ih je i više. Na jugu su se našle dvije frakcije BBB-a, petstotinjak onih koji nisu za Mamića (dva puta su ti luđaci, samo tako se mogu zvati, signalnim raketama gađali zapadnu tribinu) i dvadesetak onih drugih. Otužno je bilo vidjeti kako Dinamove navijače, valjda svi navijaju za isti klub, moraju jedne od drugih čuvati jake policijske snage...
>> Liga srama: Hajduk, Zagreb, Zadar i Osijek duguju plaće igračima
Ah svašta. Vidi se da Hajduk nema iskustva, utakmica se igra do kraja... Sad će biti priče da je Hajduk pustio Mamiću kao i Lokomotiva? U svakom slučaju, svaka čast, trebalo je stiskati do kraja i zabiti 3 gola na Poljudu...