Konzultiramo li tradiciju, Dinamovi nogometaši drugi put ove sezone imaju opuštajući, bezbrižan vikend. Ili, ako hoćete, drugu od četiri redovne gradske revijalke za bodove.
Za nedovoljno upućene u problematiku, to je ona čuvena utakmica Hrvatske lige u kojoj zaštitari na stadionu nisu potrebni budući da nema ni promila opasnosti od navijačkih sukoba, čak ni od pretjerane buke s tribina.
To je ona famozna utakmica u kojoj si sudac, a najčešće je to pouzdani Fran Jović, može dopustiti luksuz da kartone zaboravi doma, možda čak i međašnje pomoćnike. Kad su već doma ostali najbritkiji igrači "mlađe sestre", dečki koji su baš derbi odabrali za "čišćenje" od žutaka.
Čišćenje od kartona
Posljednji primjer takvoga lukavstva (čitaj: ostavljanja na cjedilu suigrača osuđenih na nokaut) stoper je lokosa, dakako, bivši Dinamov junior Herdi Prenga.
Priča o rivalstvu Dinama i Lokomotive zapravo je izgubila svaki smisao još davne 1952. godine kada su lokosi posljednji put pobijedili plave (4:2). Dinamov predsjednik Mirko Barišić tada je bio 16-godišnjak.
Dakle, od tada momci s Kajzerice još su osam puta u bivšoj državi i već 18 puta u HNL-u bezuspješno pokušali ponoviti uspjeh mitske generacije '52. Najbliži mu je bio strateg Tomislav Ivković, kojega je u travnju 2014. godine samo minuta dijelila od pobjede nad Dinamom. Slavlje mu je pokvario Alen Halilović pogotkom u prvoj minuti sudačke nadoknade.
Zamislite kako bi Zoran Mamić bio obilježen da je izgubio od Lokomotive! Dubina toga kraha za Dinamova trenera bila bi usporediva samo s neosvajanjem "Ramljakova memorijala". Neuspjeh iz sfere apsolutno i zauvijek nemogućega.
Lokomotiva, dakako, u cijeloj toj impresivnoj niski poraza nema što zamjeriti velikom bratu, dapače. Gube od njih, glatko, redovito i časno, ali im prodaju (igrače), s jednakom neumoljivošću. Tako su lokosi samo od prodaje Brozovića, Atte (sjećate li se toga moćnoga tamnoputoga Vikinga!), Puljića i Pjace od Dinama inkasirali čak 5,8 milijuna eura! Plus još cijelu armiju Dinamovih bivših juniora, raznoraznih "višaka" i zalutalih otpadaka. Sve što su mogli poslali su na Kajzericu.
Kad su ispunili kvotu posudbi, čak su i raskidali ugovore s vlastitim igračima i iskrcavali ih Lokomotivi. Sve u sklopu HNS-ovih propisa koje su sami kreirali. Sve je godinama prolazilo i još prolazi, i nitko se, osim vječnih gunđala iz Hajduka, ozbiljno time ne bavi.
Bili su doprvaci
Međutim, zanemarimo li sivu zonu u kojoj se isprepliću interesi Dinama i Lokomotive, nije na odmet podsjetiti kako je klub s Kajzerice u sezoni 2012./2013. izveo nesvakidašnji pothvat i okrunio titulom doprvaka. U leđa su razigranim, goropadnim Ivkovićevim španerima na kraju sezone gledali i Rijeka i Hajduk. Toliko o tradiciji, moći, ozračju, imidžu. Prešišala ih druga momčad Dinama, momci bez vlastitoga stadiona, i s bučnom podrškom dvadesetorice navijača.
Lokomotiva je usto i rasadnik reprezentativaca, pa je neoboriva činjenica kako je kaljenje na Kajzerici bilo ključno razdoblje karijere za Badelja, Tomečaka, Kramarića, Pivarića, Antolića, Pjacu i Vrsaljka, a i izbornik Čačić u dva je navrata stažirao u Lokomotivi.
Prvi ga je put Mamić s Kajzerice povukao u Dinamo, a drugi put poslao na klupu reprezentacije.
Susrete Lokomotive i Dinama u Prvoj HNL u prosjeku prati 1600 gledatelja, a ukupna gol-razlika je 42:11 za plave, najbolji strijelac derbija je Angelo Henriquez sa sedam pogodaka, a jedini crveni karton u 18 ogleda zaradio je lokos Mlinar. Zanimljivo, Fran Jović s čak sedam arbitraža nije rekorder po broju nastupa. Zagrepčanin Ivica Modrić mahao je čak u osam navrata...
>>Mamić: Inter je tražio odgodu, a mi smo pristali, iako nam to baš ne odgovara
