Najbolji start sezone u povijesti kluba, šest kolosalnih bodova prednosti pred Dinamom nakon trinaest kola, šampionsko ozračje na Rujevici... Je li ovo sezona koja se na Kvarneru čeka sedamdeset godina, Rijekino sad ili nikad za naslov prvaka?
Ćiro Blažević neće reći nikad, nego – ne još...
– Da se razumijemo, ja sam za Rijeku, volio bih da bude prvak, da se prekine ta dominacija Dinama zbog koje je kod nas pao interes za nogomet. Ali, evo, sad bih se kladio da Rijeka ni ove sezone neće uspjeti – kaže legendarni trener koji je Riječane vodio u dva navrata.
U čemu vidite opasnost za zahuktalu Rijeku?
– Presudit će to što Dinamo ima bolju momčad. A ni trener Petev nije loš. Ošinuo sam Bugarina kada je došao u Dinamo, ali kad sam vidio kako je postavio momčad protiv Seville, učinio mi se nadarenim – dodaje Blažević.
Demostracija razorne snage
Kakav je onda tek Rijekin strateg – Matjaž Kek? Izgubio je kičmu momčadi na početku sezone (Vargić, Samardžić, Lešković, Močinić, Tomasov, Bezjak), ali i na novim temeljima raste impresivna građevina. Dinamu je, primjerice, utrpao pet komada...
– Ne gledajte odnos snaga Rijeke i Dinama kroz tu utakmicu, ona ništa ne znači. Kek ima ono na što Dinamov trener ne može računati: bezrezervnu potporu svoga predsjednika. Mišković će i u jeku najveće krize sto posto stati iza svoga trenera. Ali, eto, ni to neće pomoći Rijeci. Dinamo je jednostavno bolji – zaključio je iskusni strateg.
Međutim, prije negoli se ostvari Ćirino proročanstvo, ne preostaje nam ništa drugo nego dosadašnji doseg Rijeke u ovoj sezoni okarakterizirati – impresivnim. Podastrijet ćemo samo nekoliko parametara koji još uvijek pridržavaju Riječane kao prve favorite natjecanja premda nismo još prevalili ni polovicu prvenstva.
Primjerice, konstanta forme: Rijeka je već 26 utakmica zaredom u Prvoj HNL bez poraza, još od veljače, s lakoćom preskače tzv. male suparnike, a razornu snagu demonstrirala je i u obračunu s najvećim suparnikom Dinamom.
Usporedimo li Rijekin start prvenstva s čuvenom sezonom 1998./1999., u kojoj su bijeli do posljednjeg kola bili u igri za naslov, opet je Kekova momčad daleko uspješnija, s čak sedam bodova više nego Gračanova nakon 13 kola (35-28). Možda je i to neki znak...
Idemo dalje: Rijeka je od Kekova debija na klupi u prvenstvu (9. ožujka 2013.) u 132 nastupa u hrvatskoj ligi upisala samo 15 poraza od šest klubova. Među njima, primjerice, nije Hajduk, ali je zato u tom odabranom društvu sljedeći Rijekin suparnik – Lokomotiva (tri puta).
Rijeka ima uvjerljivo najefikasniji napad lige s 29 postignutih i betonsku obranu sa samo šest primljenih pogodaka, još uvijek ima najboljega strijelca lige (Bezjaka), a Kek je i nakon njegova odlaska u Darmstadt uspio savršeno uigrati novu napadačku trojku, Gavranović, Gorgon, Andrijašević, čiji se zajednički učinak popeo već na 15 pogodaka.
I tu dolazimo do svojevrsnoga apsurda ili, ako hoćete, kolosalnoga previda Dinamove struke. Plavi su ovoga ljeta, kao i ljeto prije toga, bili u posjedu rijetkoga primjerka efikasnoga veznoga igrača, Franka Andrijaševića, i nečijim dekretom olako su ga prepustili upravo najvećemu suparniku.
Božji dar iz Maksimira
Neželjeni hajdukovac i dinamovac, silom prilika lokos i na kraju božji dar za Riječane, Franko Andrijašević, od ljeta 2014. godine postigao je čak 25 prvoligaških pogodaka!
Za usporedbu, Dinamov kapetan Domagoj Antolić u istom je razdoblju postigao samo jedan jedini gol, Alžirac Soudani 25, dakle jednako kao i Franko, a jedini aktualni igrač Prve HNL efikasniji od Andrijaševića je izraziti napadač Angelo Henriquez s 29 pogodaka.
Zašto su onda Franku, dečku dobroćudnom poput svete vodice, u Dinamu stalno pronalazili mane, zašto nije uspio ni kod Zorana Mamića ni kod Zlatka Kranjčara? Ili se trenere o tom igraču uopće nije ni pitalo?
Rijekin start s 35 bodova u 13 kola klupski je rekord, ali ne i najbolji početak Prve HNL u povijesti. Dinamo je u sezoni 2007./2008., pod vodstvom Branka Ivankovića, u istom razdoblju osvojio 36 bodova i, naravno, na kraju bio prvak, ali ne s tim trenerom.
Matjažu Keku takva opasnost ne prijeti, on će zasigurno ostati u sedlu bez obzira na ishod utrke s Dinamom. A hoće li mu proljeće napokon udijeliti šampionsku sudbinu ili će ga poput crnoga zloduha ipak negdje sustići oni nedopustivi kiksevi s Interom i Cibalijom s početka sezone?
