Pobjedom u Splitu Dinamo je već zakoračio kroz vrata koja vode do naslova prvaka, i to 11. uzastopno. Ostale su plavima još tri utakmice i četiri boda prednosti u odnosu na Rijeku. Baš prije godinu dana u Parku mladeži za prvu je momčad Dinama debitirao Ante Ćorić. Zacijelo mu je taj dan ostao u sjećanju.
Volio bih ići na Euro
– Tada sam igrao 20, 25 minuta, prodao sam prvi ‘lažnjak’ u seniorskoj konkurenciji. Trema? Ma ne, pa i vodili smo uvjerljivo, dobili 5:1, pa nije bilo nekakve nervoze kad sam ulazio – sjeća se Ćorić.
Otad je prošla godina dana, čini se da je bila vrlo turbulentna za mladog igrača Dinama.
– Na kraju svega, rekao bih da je bilo dobro. I Dinamo je bio prvi tada, i sad je prvi, ja dosta igram.
Mislili smo na turbulencije oko odlaska i ostanka. Sjećamo se da ste u jednom trenutku bili decidirani – odlazim, a onda se ipak dosta toga promijenilo.
– Istina, bilo je puno toga tih godina. Istina je bila da sam bio blizu odlasku, a završilo je ovako, da sam tu. I dobro da je tako završilo.
Što je dovelo do preokreta?
– Razgovor i samo razgovor, s klubom, s ljudima, s trenerima je odnos sada odličan. To mi je bilo najvažnije, imao sam tada 18 godina, a komunikacija kluba sa mnom nije bila dobra. A sada se sve okrenulo, sve je super.
Ćorić ima ugovor s Dinamom koji je potpisao kao 18-godišnjak, no postoji li kakav načelni dogovor s klubom, što će biti na ljeto?
– Nemamo nikakav dogovor, zasad sam u Dinamu, tu ću valjda i ostati.
Zavrti li vam se u glavi kad se počne govoriti kako vas hoće Manchester City, njihov novi trener Guardiola? Opet se spominje City koji bi dao i 20 milijuna eura za vas? Pa su se spominjali Bayern, Real...?
– Ma ne, istina da bi svatko želio igrati u tako velikom klubu, ali sada sam ovdje i razmišljam o Dinamu.
Jeste li bili u izravnom kontaktu s tim velikanima, vaš otac je govorio da su brojni dolazili u Zagreb?
– Jesam, i sam sam razgovarao sa Cityjem i Bayernom, bilo je još klubova, a ja sam razgovarao i sa skautom Reala. Ali, vidjet ćemo.
Što vam kažu prijatelji, žele li vas u nekom europskom velikanu ili bi vas radije gledali uživo u Maksimiru?
– Žele da ostanem, gledaju i nogometno, misle da je to bolje za mene, jer tek mi je 19 godina, igram u svom klubu, u svom gradu. A i frendovi su mi pa im je draže da ostanem ovdje da me mogu gledati. Imam ugovor s Dinamom, mislim još četiri godine, i nadam se da ću još pola toga ugovora odraditi ovdje, igrati opet Ligu prvaka, ali opet, tko će znati što vrijeme nosi.
Ono što sigurno nosi jest Europsko prvenstvo ovog ljeta, nadate li se pozivu?
– Iskreno, ne znam, sad igram dosta, igram dobro, ali Euro je ipak ‘level’ više i teško je o tome govoriti. Znam da su izbornici ponekad vodili mlade igrače da bi naučili nešto. Kad bi mi se i to dogodilo, nitko sretniji od mene.
Vidjeli smo video u kojem po stanu s loptom u dnevnom boravku tehnicirate brat, tata, vi... Diže li se mami kosa na glavi kad to vidi, jeste li štogod razbili?
– Ma ne, zna i mama nekad, ali sad nije baš zdrava pa ne tehnicira. I ništa u stanu nije stradalo, ništa veliko kao televizor, ali znala je stradati pokoja čaša.
Moram si kupiti auto
Što se nedjeljom jede u obitelji Ćorić?
– Nema ništa određeno, stalno je različito, ali ja najviše volim sarmu s pire-krumpirom.
Što ne smijete jesti, a volite?
– Slatko, slatkiše volim više nego bilo što drugo.
Tko vam je draži, nutricionist ili kondicijski trener?
– Kondicijski trener, nije mi problem fizički raditi, više mi smeta što moram jesti određenu hranu.
Dosad ste se snalazili za prijevoz do stadiona, no sad se i tu stvari mijenjaju.
– Da, položio sam, papir mi je u džepu, samo moram otići na MUP podignuti dozvolu. I onda si kupiti nekakav autić, ne znam što, ali ne bih ništa veliko.
Na razgovor je došao s majicom na kojoj je David Beckham. To je nekakav modni uzor?
– Ma nije, ali s bratom radim na jednoj novoj modnoj marki, Gran Futbolista, sve su na majicama legendarni igrači, od Ronaldinha, Pirla...
Tko vam je draži, Cristiano Ronaldo ili Messi?
– Ne smijem reći, tko zna kamo me put odnese pa da bude problema... Znam da su se dečki znali izjašnjavati pa bi onda imali probleme jer su otišli u drugi, suparnički klub – zaključio je Ante.
