Papa neće prihvatiti poziv Predsjedništva BiH da 21. lipnja posjeti Sarajevo najviše iz sigurnosnih razloga, objasnio je kardinal Puljić uoči Uskrsa. Istodobno, dok je on upozoravao kako su u BiH policijske službe zakazale, svjetski mediji objavili su dvije nepovezane priče o sirijskim “svetim ratnicima” koje imaju (ne)izravne refleksije na BiH, a posebno na sigurnosnu situaciju u toj zemlji. Naime, iz BiH je u Siriju, prema spoznajama državnih vlasti, otišlo oko 150 ratnika. Nekoliko ih se vratilo kući. A premda to nitko ne želi javno priopćiti, čini se kako su upravo oni najveća opasnost po sigurnost katoličkog poglavara. Ali ne samo njega.
Radikalne vehabije u BiH imaju sve više sljedbenika. Pa čak i među ženama. Potvrđuje to i priča Daily Maila o nestanku dviju bosanskih djevojčica koju su pobjegle od svojih roditelja iz Beča i otišle u “sveti rat” u Siriju. Nestale 16-godišnja Samra Kešinović i 15-godišnja Sabina Selimović na Facebooku su objavile fotografije na kojima su okružene osobama koje nose oružje. Iako se čini da je riječ o tinejdžerskoj avanturi i da curice koje je vrbovao opasni vehabija iz Bosne možda nisu otišle dalje od Turske, ipak priča ledi krv u žilama. Istog dana kada smo čitali očajne vapaje Samrinih i Sabininih roditelja “pronađite nam i vratite kćeri”, Radio Vatikan je objavio jedno drugo svjedočenje, sestre Ragad o strahotama kroz koje prolaze kršćani u Siriji. Prema njezinu kazivanju, u gradovima koji su pod kontrolom džihadista na križu je razapeto nekoliko osoba koje nisu htjele prijeći na islam. Užasavajuće su i zdravom razumu nezamislive druge priče o mučenjima muškaraca kršćana pred članovima njihovih obitelji.
Sirijski rat je u BiH već odavno aktualna tema. Na njega podsjećaju i zastrašujuće fotografije na kojima se vide mrtvi “džihadisti iz Bosne”. Unatoč tomu, mnogi žele u “sveti rat”. Priče poput one o Samri i Sabini nisu rijetkost. Dapače! Sve ih je više. Većina “ratnika” iz BiH dio su zloglasne fronte Al-Nusra koji Sjedinjene Američke Države povezuju s terorističkom organizacijom Al-Qa’idom.
No, za BiH mnogo veći problem od odlaska njezinih građana na sirijska ratišta predstavlja njihov povratak kući. Jer, vraćaju se još radikalniji i umreženiji. Najveći je to problem samim Bošnjacima – muslimanima. Rigidno tumačenje islama, oličeno u vehabizmu, nije u tradiciji BiH. Tamošnji muslimani stoljećima su tolerantno živjeli zajedno s kršćanima. Ratnim raspadom bivše države radikalizirale su se nacionalne i vjerske razlike. U tome je prednjačilo najmanje 2000 boraca iz arapskih zemalja koji su stigli u BiH pomoći svojoj braći. Neki od njih su bili povezivani i s Osamom bin Ladenom. Kada je rat završio, mnogi su htjeli ostati. Bošnjački vrh im je dao putovnice, a oni su u BiH stvarali svoje ćelije. Regrutiraju podmladak, uz pomoć saudijskih donacija grade “svoje” džamije i šire vehabijsko tumačenje islama.
Oni ga ne zagovaraju, nego ga agresivno nameću. Sve se to postupno prenosi i na domicilno stanovništvo. Koje htjelo ili ne pomalo prihvaća nova pravila. Na ulicama bh gradova tako se sve češće viđaju žene u nikabu, što je prije rata bilo gotovo nezamislivo. Gotovo svaki pokušaj upozoravanja na ove promjene u dijelu bošnjačke javnosti protumači se kao antiislamska propaganda ili islamofobija pa većina medija, analitičara i političara prešućuje tu temu “ne želeći dolijevati ulje na vatru”.
Možda je vrijeme da se, ipak, glasno i jasno kaže kako Bosna i Hercegovina umnogome više ne nalikuje na samu sebe. Mijenjaju je mnogi pa i vehabije. Ako su za 20 godina uspjeli napraviti i te kako vidljive promjene u društvu, nije teško zamisliti što će biti za 50 godina. Vjerojatno će za desetak godina aktivno sudjelovati i na izborima, a put od izbornog praga do parlamentarne većine nije tako dug. Nije isključeno da će se za dva desetljeća suniti i šijiti boriti za prevlast u bh parlamentu. Ako se uopće bude tako zvao.
BiH ne treba nikakav “lov na vještice”, ali ako želi sačuvati svoje tradicijske vrijednosti, ova država hitno mora zakonima ograničiti radikalne pojave unutar sva tri naroda. U protivnom, međuvjerska nepodnošljivost na tako malom nabijenom prostoru mogla bi BiH odvesti u pakao poput onog kojem je u Siriji svjedočila časna sestra Ragad.
Metere, Hrvati su domicilni narod u BiH, zive u BiH i zivjeli su tamo daleko prije nego sto su Turci okupirali BiH i prije nego sto su nastale poturice....A ljiljani, grb kojima su se poturice kitile 90-ih su obiteljski grbb Tvrtka Kotromanica. Procitaj malo povijest i vidi tko su bili Kotromanici. Ljiljani su takodjer bili na mnogim grbovima u srednjem vijeku, a simboliziraju cvijece koje su zene i Majka Isusa Krista Isusu ponijele na grob. Obrazuj se citaj malo povijest, a ne bi bilo lose da istrazis i svoju lozu i spoznas svoje podrijetlo kao sto je uradio Kusturica.