Premijer Zoran Milanović pokazuje izrazitu sklonost kazati nešto što će mu poslije samo zakomplicirati život. Bio je tako nedavno na lijepom, više-manje protokolarnom skupu gdje se družio s austrijskim kancelarom Wernerom Faymannom i slovenskom premijerkom Alenkom Bratušek.
I umjesto da kao i oni, primjerice, kaže nešto pro forma o potrebi jačanja regionalne gospodarske suradnje, imao je potrebu očitovati se o teškom i kontroverznom pitanju oporezivanja banaka. To što je u ovoj situaciji premijer Milanović podržao porez na financijske transakcije (“popularnije” porez na banke), vrlo je neugodno iznenadilo domaće financijske stručnjake. Je li hrvatski interes dodatno zakočiti svoju financijsku industriju? Čemu taj ispad?
Posebno valja naglasiti da je premijer Milanović podržao kontroverzni porez na financijske transakcije samo nekoliko dana nakon što je centralna banka objavila vrlo zabrinjavajuće polugodišnje rezultate hrvatskih poslovnih banaka. Hrvatske banke imale su četrdesetpostotni pad dobiti u odnosu na prvih šest mjeseci prošle godine, trećina banaka zabilježila je gubitak. Potpuno je jasno da su antipoduzetnička klima i dugogodišnja recesija sveli investicijske potencijale banaka na minimum, praktički na vegetiranje. Bankarstvo je u Hrvatskoj, kao što smo već napisali, postao niskoprofitabilan i istodobno visokorizičan biznis. Povrat na uloženi kapital je smiješan. I onda naš premijer podrži porez koji će dodatno usporiti financijski krvotok, ma kako taj porez bio mali.
Izuzetno je bitno naglasiti da je porez na financijske transakcije rođen usred svjetske financijske krize kao mjera odštete za porezne obveznike koji su u zapadnim zemljama morali svojim novcem puniti goleme rupe otvorene u financijskom sektoru. U ovoj financijskoj krizi hrvatski porezni obveznici nisu morali sanirati hrvatske banke. I vrlo je vjerojatno da to i neće morati učiniti, osim ako država ne nastavi povećavati pritisak na njihovo poslovanje. U tom pogledu vrlo se razlikujemo od Austrije i Slovenije, zemalja s čijim je liderima Milanović razgovarao.
Austrija je, primjerice, morala ulupati enorman novac u sanaciju općeg nereda u Hypo Alpe-Adria banci, kao i u nekim drugim velikim bankama. Slovenija još i ne zna koliko će morati platiti tko zna koju po redu sanaciju/dokapitalizaciju svojih državnih banaka. Nadalje, Milanović bi trebao znati da je porez na financijske transakcije krajnje kontroverzan akt koji će vjerojatno prihvatiti manji broj europskih zemalja. Početna popularnost te ideje splasnula je nakon što su odrađene pomne analize. Baš kao što su splasnule i početne zamisli o visini poreznih stopa poreza na financijske transakcije.
Sada je ideja, koju bi moglo prihvatiti samo 11 zemalja EU (onih koje su sanirale banke), da se transakcije, kad su u pitanju dionice, obveznice, trezorski zapisi... oporezuju sa 0,1 posto, a kad su u pitanju derivativi, sa 0,01 posto. Međutim, čak i ako se ne čini da bi dodatni trošak od 10.000 eura na transakciju obveznicama od 10 milijuna eura mogao predstavljati znatan problem, tržište euroobveznicama je toliko da su bilo kakve transformacije i usporavanja na njemu ekstremno opasni. Sasvim je sigurno da će enormnu štetu pretrpjeti tzv. sekundarna tržišta zbog budućeg suzdržavanja od trgovanja, a vjerojatno premijer Milanović dobro zna u kojem će smjeru sve otići kad se 90-dnevni trezorski zapisi počnu oporezivati četiri puta u odnosu na 30-godišnju obveznicu. Ma sveznalica!
