Iako je u Hrvatskoj tjelesno kažnjavanje u obitelji, kao “odgojna metoda”, zabranjeno Obiteljskim zakonom, sudeći prema broju godišnjih prijava policiji (više od 1200 u prošloj godini), roditelji poprilično često i dalje posežu za “batinom izniklom iz raja”. Najnoviji slučaj ipak nije prošao nekažnjeno.
Kuhačom po guzi
Riječ je o dvadesetpetogodišnjoj I. S. sa šireg područja Poreča koja je na Općinskom sudu u Puli uvjetno osuđena na šestomjesečnu zatvorsku kaznu zbog zlostavljanja dvogodišnjeg sina. Majka je, naime, 15. kolovoza prošle godine zbog neposluha dvaput udarila sina drvenom kuhačom po stražnjici, od čega je zadobio modrice.
Inače, Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisane su prekršajne kazne, a Kaznenim zakonom i kaznena odgovornost, u situacijama nasilničkog ponašanja u obitelji - zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina, odnosno kad tjelesno kažnjavanje po svojoj snazi i posljedicama prerasta u zlostavljanje djeteta - šest mjeseci do tri godine. U porečkom slučaju tužitelj je tražio izricanje zatvorske kazne od šest mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od dvije godine, što znači da mlada majka neće u zatvor ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
Iako je ovo samo jedan u nizu policiji prijavljenih slučajeva, mnogi često prolaze nekažnjeno.
– Unatoč kvalitetnim propisima u Hrvatskoj koji zabranjuju i kažnjavaju tjelesno kažnjavanje djece, uočavamo neujednačenu primjenu propisa pa u nekim slučajevima, čak i kad se nasilje nad djecom prijavi policiji, ono prolazi nekažnjeno – izjavila je pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić te dodala kako, nažalost, iz mnogih pokazatelja možemo zaključiti da je tjelesno kažnjavanje u našem društvu još uvijek široko prihvaćeno kao “metoda odgoja” u obitelji i izvan nje, unatoč brojnim argumentima koji govore o njegovoj štetnosti.
O štetnosti fizičkog kažnjavanja, koje vrlo lako može prijeći u zlostavljanje, u svom radu često progovara i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece doc. dr. sc. Gordana Buljan-Flander. – Fizičko zlostavljanje se često događa kad roditelji batinama “odgajaju” djecu. Roditelji kažu: “Nisam ga mislio povrijediti. Samo sam ga htio naučiti razlikovati ispravno od pogrešnog.”
– U takvim situacijama roditelji znaju izgubiti kontrolu, što može dovesti do fizičkog zlostavljanja djeteta. Ako roditelji prouzroče ozljedu ili modrice na djetetu, krše zakon te je takvim roditeljima nužna i stručna psihološka pomoć – upozorava Buljan-Flander.
Stručna potpora
Stručna pomoć u ovakvim je slučajevima potrebna i djeci. Nažalost, zlostavljana djeca nerijetko i sama postaju zlostavljači te je neophodno jednom kada se utvrdi tjelesno kažnjavanje u obitelji raditi kako s roditeljima, tako i s djecom.
– S obiteljima u kojima je utvrđeno tjelesno kažnjavanje djece, nužno je dodatno raditi, uključiti institucije koje mogu nadzirati roditelje u odgoju i pružiti im potrebnu stručnu podršku, poput centra za socijalnu skrb i obiteljskog centra. Također je važno na zlostavljanu djecu usmjeriti mjere ciljane prevencije, budući da su ona pod većim rizikom da će u budućnosti biti počinitelji ili žrtve nasilja – pojasnila je pravobraniteljica Jelavić.
Krajnja su, pak, mjera u težim slučajevima zlostavljanja oduzimanje prava roditeljima ili lišavanje roditeljske skrbi.
No, da uopće ne bi došlo do kažnjavanja djece unutar obitelji naše sugovornice preporučuju poticanje “pozitivnog roditeljstva” te edukaciju roditelja u obiteljskim centrima.
– Općenito je u društvu koje želi poticati nenasilne metode odgoja potrebno omogućiti roditeljima da se o njima informiraju i putem široko dostupnih savjetovališta i putem medija i kroz sustav odgoja i obrazovanja – zaključila je pravobraniteljica Mila Jelavić.
Sorry, evo ima i ja-ma. Hvala ja-ma.