Mobbing sam doživio 2 puta i u oba slučaja se radilo o tome da me se nadređeni želio riješiti, a za to nije mogao naći osnove u mom radu. Jednom je to bio novi šef koji je htio dovesti sebi odane ljude i pri tom je zapošljavao samo mlade ženske osobe. Drugi put je to bio šef kojem su me zaposlili vlasnici protiv njegove volje jer je on zapošljavao svoju nesposobnu rodbinu i prijatelje ili sposobne bez integriteta i karaktera. Obojici je bio zajednički autoritarni način upravljanja gdje se od zaposlenika traži da kažu njegovo mišljenje svojim riječima. Mobbing se očitovao ponajviše u ignoriranju i isključivanju što je najteže dokazati, a i najteže podnijeti. Vi nešto kažete, a šef samo prijeđe preko toga kao da nije važno. Ako inzistirate na temi, vrlo lako vas se prikaže kao da radite probleme gdje ne postoje. Kada se na kraju ispostavi da ste bili u pravu, onda se to ne spominje. Ako vi to spomenete, onda ste negativna osoba koja traži greške i krivce. Osim ako naravno greška nije vaša. U tom slučaju je to nedopustiva pogreška i nikako se ne propusti spomenuti da vam to nije prvi put. Svako vaše dokazivanje je uzaludno jer se svi naravno priklone šefovoj igri u strahu da ne izgube naklonost i da ne bi bili sljedeći. Moj savjet je da zaboravite na sve one silne savjete i upute kako strpljivo podnositi takvu situaciju jer će vam otići zdravlje i dovesti ćete se vrlo brzo u situaciju da nasilniku date dodatnog materijala za mobbing. Govorim iz osobnog iskustva. Pokušao sam i ti savjeti ne pale. Kad netko ima zlu namjeru i prostor da ju nesmetano provodi, ne pomaže nijedna strategija. Odmah treba početi tražiti novi posao i otići što prije na bolovanje dok ste još zdravi. Lijepo odite u najbližu bolnicu koja ima centar za krizna stanja i recite psihijatru što vam se događa i kako se od toga osjećate odmah kada se počne događati. Zaboravite na svaki sram i krivnju jer vi niste krivi za takvu situaciju nego nasilnik koja sprovodi mobbing i svi ostali koji u tome sudjeluju bilo aktivno ili pasivno.

Spriječiti ga se ne može. Najbolje je postupiti kako je Sasha niže napisao, samoj mi je trebalo 2 godine trpljenja mobinga na finjaka da shvatim da ipak nije problem u meni i da mi osoba ne želi dobro, dapače. Svii su krivi osim dotičnog, na tuđi (dobrim dijelom i moj) rad je dobio promaknuće i povišicu, sjedi pored mene i ispred mene moj rad prikazuje kao svoj (iako pojma nema o onome što radim), najljepšim i najmilijim tonom zabrinutog roditelja me (kako sam kasnije saznala i ostale) psihički i fizički uništava, petlja se u privatni život...ranije kada bi krenula nekome pričat i pisat imala sam osjećaj da ja nisam normalna i da nešto nije u redu samnom, da sam loš i nesposoban radnik i bezvrijedna....dok nisam počela razgovarati sa ostalim kolegama i ispostavilo se da svi imamo sličnu situaciju, kolegica je to super opisala - kao da si u vezi sa nasilnikom, samo čekam kada će nas počet tući, psihički nas je već slomio. Nikad priznati pogrešku (ako je ikako moguće situacija i priča će se okrenuti tako da bilo tko od nas ispadne kriv i nesposoban, ako se nešto dobro napravi nitko iz tima nije ništa napravio osim njega, nagovaranje šefa da nam daje otkaze jer on ne može (iako svi na vrijeme i izvrsno izvršavamo svoje obaveze), odlazak na bolovanje znači da se zabušava... u 2 godine rada sa takvom osobom sam dobila 35 kilograma unatoč zdravoj prehrani i vježbanju 4-5 puta tjedno po sat vremena, hormonska slika mi je takva da me čeka dugogodišnje liječenje, trudnića mi je za sada samo daleki san, noćne more, napadaji panike, konstantan osjećaj krivnje i grižnja savjesti zato što sam se razbolila i sa temperaturom 40 otvorila bolovanje zimus, konstantan strah od otkaza...a recesija nimalo ne pomaže u traženju novog posla iako ga tražim već preko godinu dana. Svima koji na vrijeme shvate što im se događa - potražite stručnu pomoć, što duže čekate teže će biti sanirati štetu, a vjerujte nijedan posao i plaća nisu vrijedni toga. Ništa nije vrijedno toga.

Doživjela sam mobbing na radnom mjestu i bio je svakodnevan. Prvo kod nas ne postoje zakoni a ako i postoje poslodavac nastoji naćin da ih ne provodi a državu briga za radnika. Prvo radila sam poslove koji uopće nisu bilibili u opisu moga posla, to mi na razgovoru nitko nije rekao, ako nisam to htjela raditi uvijek je bio komentar da ima na burzi dosta koji će htjeti to raditi. Da ne spominjem ne uplačivanje doprinosa na vrijeme, iako zakon po novome to strogo zabranjuje, tj. isplata plače bez uplate doprinosa. Primjeri mobbinga:čistaćica svih radnih prostora uključujuči i wc stranaka,poštarica, kuhanje kave, odlasci u dućan, rješavanje problema interneta, uplata novaca u banku i čekanje u redovima u svoje slobodno vrijeme, aranžerka stolova,nošenje privatnih torbi u auto i iz auta, uplačivanje računa u pošti privatnog, briga o cviječu(sadnja novih biljaka, rasadnja, prekopavanje), primjedbe o rukopisu,nošenje radnog pribora iz jedne točke na drugu jer poslodavac nije htio kupiti još jedan pribor(tež 5 kg), nošenje vrijednih aparata u tramvaju(mogućnost krađe) da bi poslodavac radio honorarni posao za sebe, neprestano nazivanje nadređenih u slobodno vrijeme a vezano za posao, ucjenjivanje lošijim radnim mjesto ako ne pristanem na uvjete, rezanje plače(iako poslodavac odlično financijski posluje) uz objašnjenje da se je promet manji.....itd. Mogla bih još nabrajati...zato savjet otvoriti vlastiti posao, i to odmah bez odgađanja, samo onda biti poslodavac iz snova i ne iste grešk eraditi na svojim zaposlenicima ukoliko ih imate