Ima li poštenih? Nema tko se to nije zapitao u zemlji u kojoj je bivši premijer u zatvoru, gradonačelnik glavnog grada u pritvoru, županica i direktori državnih poduzeća pod istragom, a mnoga poznata imena pod javnom i dugogodišnjom, otvorenom sumnjom da su do svojih položaja i bogatstva došli nečasno. Društvena stvarnost predugo je obojena sivim; korupcijom i malverzacijama, neizvjesnošću i nepovjerenjem. Obični ljudi s razlogom se osjećaju izigranima. Jesmo li traumatizirano društvo?
– Nažalost, već jako dugo živimo u tzv. zanimljivim vremenima. Od raspada bivše države, Domovinskog rata, privatizacijske pljačke do kriminala novijeg datuma. Sve su to stresovi i kao društvo smo svakako istraumatizirani. Godinama čitamo o raznim aferama, živimo sa sumnjom u kriminalne radnje vodećih ljudi u društvu, a malo se toga poduzelo. To stvara apatiju u društvu i građani, koje bi država trebala štititi, imaju osjećaj da su nezaštićeni – tumači poznata psihologinja Mirjana Krizmanić.
– Međutim, sve je još traumatičnije za nas građane kad se takvi slučajevi ne razrješavaju brzo i pravedno. Brza pravda jedini je način da se vrati nada, da kao društvo doživimo pročišćenje. Kad je pravda spora, kao da je i nema – tvrdi M. Krizmanić.
Apatije i stresa, koji prate svakodnevicu, nitko nije pošteđen. Najgore je ipak onima, kako kaže psihijatar Marijan Montani, koji se povrh negativnosti u društvu susreću i s egzistencijalnim problemima.
Društvo lopovluka
– Svi ostali mogu odgledati vijesti s više ili manje interesa, suosjećati ili se veseliti što je netko dolijao i završio u zatvoru, a potom se okrenuti svome životu. Ali ljudi kojima je ugrožena egzistencija nakon takvih vijesti samo dublje tonu kad u lisicama vide osobe koje su na vodećima pozicijama i koje bi zapravo trebale biti primjer u društvu. To za pojedinca koji nema posao, ne zna kako će prehraniti djecu i muči se sa sličnim problemima, može biti vrlo frustrirajuće – kaže dr. Montani.
Osjećaju jada i nemoći, koje većina hrvatskih građana danas dijeli, psihologinja Luana Poleis dodaje i zbunjenost.
– Ljudi su zbunjeni do te mjere da se pitaju što će se dogoditi s njima. Ne zaboravimo, Milan Bandić je vrlo popularna osoba u Zagrebu, posebno, recimo, među starijom populacijom koja je ionako egzistencijalno ugrožena pa njegovo privođenje kod mnogih izaziva i strah za egzistenciju – kaže psihologinja Poleis.
Za sociologa Ivana Burića posljednja događanja itekako ostavljaju traga na građane i društvo u cjelini.
– Većina ljudi već ima sliku o hrvatskom društvu kao o društvu protkanom lopovlukom i raznim disfunkcionalnostima. Ova uhićenja samo pojačavaju taj dojam – kaže Burić.
– Naravno da to sve utječe na psihološko raspoloženje nacije, a što je veći problem, pojačava se društveno nepovjerenje. Mi više ne vjerujemo nikome, ni institucijama ni ljudima, i to je nuspojava koja zapravo razara ono što se zove socijalni kapital. Ne može se živjeti u društvu u kojem ne vjerujete u institucije, to je dugoročno neodrživo. Mala svjetla na kraju tunela su neki novi, mladi gradonačelnici u nekim lokalnim zajednicama i neke nestranačke osobe. Elite će se morati mijenjati i ponovno uspostavljati društveno povjerenje jer bez toga će se društvo raspasti – jasan je Burić, koji vjeruje da će se socijalni kapital obnoviti, ali za to treba vremena.
Preuzeti odgovornost
Hapšenja, zatvor, istrage čelnih ljudi pogubni su za društveno zdravlje, ističe i psihijatrica dr. Suzana Kulović.
– Jako je frustrirajuće kad garnitura političara za koje smo glasali završava u zatvoru. Sve institucije demokratske države dolaze u pitanje, a budući da se građani mogu samo pouzdati u te institucije, ostaju nemoćni, obeshrabreni i pasivizirani, što dugoročno pogoršava stanje. Nelagoda i nesigurnost stresovi su koji mogu izazvati bolest. Nije ugodno živjeti u zemlji u kojoj su naša sadašnjost i budućnost u rukama ljudi koji nisu moralni.
– No, svi moramo biti spremni preuzeti svoj dio odgovornosti. Ne bismo se smjeli prepustiti i biti nijemi promatrači. Kad govorimo konkretno o političarima, mi smo ih izabrali i sada, kako nas je politika u ovo dovela, tako nas politika i mora izvesti iz toga – poručuje dr. Kulović.
>>Lista najdepresivnijih zemalja – evo gdje je Hrvatska!
Ima, sigurna sam u to, kad bi se na oltarima propovjedala ljubav a ne mržnja kad Bozanič ne bi ljude zvao zmijama kad nas "domoljubi" ne bi nazivali komunjarama Jugoslavenima kad bi se počelo govorit istina o domovinskom ratu i tako dalje i tako dalje