Taman kad smo pomislili da su priče o bakicama koje su u crkvama plaćale misu za Eden iz “Santa Barbare” i sretan kraj njezine ljubavi s Cruzom ostale zapisane u našem kolektivnom sjećanju na neka davno prošla vremena, zapuhnuo nas je savršeno neočekivani TV val s Istoka. Turske su TV serije postale ne samo pitanje prestiža za naše komercijalne TV postaje, nego i onaj dio programske sheme oko kojeg mudri urednici slažu ostatak svog programa.
Stoga, prava pitanja glase: u čemu je tajna turskih sapunica, zašto su ih hrvatski gledatelji objeručke prihvatili i zašto ih gledaju (i javno o tome govore) čak i oni ljudi od kojih se to nikada ne bi očekivalo? Odgovore treba potražiti na samom početku, u trenutku kada RTL počinje prikazivati “Tisuću i jednu noć”. Televizijska priča o hrabroj ženi koja će učiniti sve za život svog sina Hrvate je osvojila na prepad, a u analima TV posla kao najveći promašaj svih vremena ostaje zapisana činjenica da tu istu seriju Siniša Svilan, tadašnji direktor Nove TV, nije htio kupiti, jer je njegova procjena bila da to u Hrvatskoj nitko neće htjeti gledati.
Kao prvo - možda i najvažnije - to je scenarij. U njihovoj je zemlji priča o ženi koja će pristati na seks za jednu noć (bez obzira na plemeniti razlog što time spašava život malenom sinu) bila na samoj granici pornografije. Kod nas je ona doživljena kao uzbudljivi odmak. Upravo je glavni zaplet, već na prvu loptu, izdvojio tu seriju iz okruženja u nas tada vladajućih latino-sapunica, u kojima autori zaista više nisu uspijevali smisliti neki novi, iole suvisliji, ljubavni zaplet.
Koga briga kako glumi dok je gol
No, čak i tu golotinju Turci pomno doziraju primarno pazeći na osjećaje svojih TV gledatelja, apsolutno ostajući u tvrdim granicama opće pristojnosti, koja se očito sviđa i našim TV gledateljima.
No, turske sapunice ipak su mnogo “zakopčanije” od svojih pandana u ostatku svijeta, pa se tako u njima čak ni vjenčani parovi ne ljube u usta, a famozna scena seksa za jednu noć počela je - i završila - u trenutku kad je Onur Šeherezadi raspleo kosu.
I dok ljubitelji turskih sapunica u ovom trenutku strahuju nad životom Boran-age i opstankom Hurem u haremu, najave o serijama koje tek dolaze pokazuju da u skorije vrijeme ne treba očekivati pad popularnosti turskih serija. Od onog što nam tek dolazi u središtu pozornosti svakako je nova serija koju je otkupio RTL “Nebo i zemlja”, čiji je scenarij zasnovan na priči “Dževdet-beg i njegovi sinovi”, turskog nobelovca Orhana Pamuka, definitivno književnika koji je napisao neke od najljepših stranica svjetske književnosti. A za sve one koje nije baš previše briga za sadržaj nastao na temelju priče čovjeka koji je napisao odu Istanbulu i njegovim stanovnicima postoji i drugi mamac - glavnu ulogu u ovoj seriji tumači Kivanç Tatlitug, ljepotan kojeg sada veliki dio Europe prepoznaje kao turskog Brada Pitta. Sudeći po najavama koje se već uvelike vrte na RTL-u, bit će to još jedna serija vrhunske produkcije, na kojoj se nije štedjelo novca, ali koja je očito i smišljena kao izvozni TV proizvod.
<span style="\"font-size:" 12px;\"="">Turske bi sapunice trebale i našim autorima poslužiti kao svojevrsni putokaz. Jasno, neki se i sada hvale velikih uspjehom i “izvozom”, ali to što regija gleda naše sapunice koje ne mogu postići ni logičan slijed događaja, u kojima mrtvi ostaju mrtvi, a slijepi slijepi, turskoj TV ekspanziji (ali i zaradi) nije ni do koljena.
