Bio je naprasit, bančio je i tukao se po krčmama i ulicama, sukobljavao s papinskom policijom! Opis je to žestokog temperamenta slikarskoga genija talijanskog baroka Michelangela Merisija da Caravaggia čiju 400. godišnjicu obilježavamo ove godine. Rimska Galerija Borghese već je počela s time: izložila je djela genija čiji je život nalik na američki akcijski film!
Usporedba s filmom tu ne prestaje jer je Caravaggio bio izraziti slikarski naturalist, čiji neuljepšani prikaz stvarnosti ili vlastitih fantazmagorija ne zaostaje za najstrašnijim prizorima današnjih filmskih horora. Unatoč prizoru u kojima sv. Tomo gura prst u Kristovu ranu ili sceni u kojoj Judita odsijeca Holofernovu glavu, Caravaggiove su slike remek-djela.
Život volio više od klasike
Majstor chiaro-scuro tehnike savršeno je baratao svjetlom i sjenom ne bi li njegovi prizori dobili na dramatici. Snažni mlazovi svjetla, odnosno “svjetlost iz podruma”, postaju glavnim sredstvom Caravaggiovih slikarskih kompozicija. Za razliku od umjerene struje slikarskog baroka koja je voljela klasicističke motive, Caravaggio je volio život i slikao scene iz života.
Namjerno je, bilježe povjesničari umjetnosti, prikazivao ono “neugledno i nelijepo u suprotnosti s uzvišenim”. U krčmama koje je volio bilo je dovoljno materijala za to. Jedan od njegova tri biografa G. P. Bellori zabilježio je kako je Caravaggio sreo Ciganku i pozvao je u gostionicu da bi je naslikao kako gata iz ruke nekog mladića.
Bizarne teme, sklonost vulgarnosti i groteski znale su izazvati revolt. Naglašena tjelesnost u njegovim slikama neusporedivo je, međutim, blaža od mračnih strana Caravaggiova karaktera koje su ga došle glave.
Zanimljivo je, zapravo zadivljujuće, da je slikao i u najtežim životnim okolnostima u koje je upao vlastitom krivnjom.
Egzodus umjetnika
Na sudu je 1603. bio čak i zbog uvredljivih stihova, no nakon što je više puta bio prisiljen bježati iz Rima, neopozivo ga je morao napustiti 30. svibnja 1606. nakon tučnjave u kojoj je smrtno stradao njegov suparnik.
Tada počinje Caravaggiov egzodus čiji se kraj raspliće tek u novije doba, i još nije gotov!
Papin oproštaj trebao je potkraj 1609. vratiti Caravaggia u Rim, no to se nije dogodilo. Nakon putešestvija na Malti, u Siracusi, Messini, Napulju... slikar, kojega portretisti prikazuju kao malog i neuglednog, ali ne i antipatičnog, trebao se napokon skrasiti u Rimu. Uhićen je na putu u Rim, u koji nije stigao živ. Mnoge teorije o uzroku smrti na bolonjskom sveučilištu istražuje antropolog Georgio Grupponi sa skupinom znanstvenika.
