Umorne mame koje vape za predahom samo su simptom današnje kulture tzv. iscrpljujućeg roditeljstva. Jeste li ikada osjetili da, kao roditelj, vapite za malo vremena za sebe, priliku da se opustite u pjenušavoj kupki, pročitate koju stranicu započete knjige, natočite si čašicu omiljenog vina?
Ova pitanja otvorio je jučer britanski Times u svojem internetskom izdanju. Tridesettrogodišnja Charlotte, majka petogodišnje Annabelle i trogodišnje Imogen, tipičan je slučaj:
- Osjećam se smlavljeno. Imamo veliki obiteljski planer na kuhinjskom zidu i organiziramo svoje živote kao da vodimo vojnu operaciju.
Roditelji su bombardirani porukama da je roditeljstvo najvažniji posao na svijetu, savjeti kako to postići pljušte neštedimice. Roditeljima se tako govori kako bi trebali hraniti svoju djecu (kuhanim povrćem, ali ne i zamrznutim krumpirom), kako ih disciplinirati (ne vikanjem ili udaranjem), kako provoditi vrijeme s njima (čitajući priče, ne pred TV-om) itd. Sve to, pak, implicira da dobar roditelj ne znači biti samo uspješan organizator obiteljskog života, nego uspješan u tome da na prvo mjesto stavi ono što je najbolje - za dijete. I to neovisno o implikacijama po umornog roditelja.
Jedna od posljedica ovakve kulture roditeljstva, nazvane i roditeljstvo s djetetom u središtu pozornosti, jest i paničan osjećaj nedostatnosti.
- Većinu vremena osjećam se kao da sam relativno dobra majka i zaposlenik na radnome mjestu - kaže Rachel, 34-godišnja odvjetnica i majka četverogodišnje Abigail i jednogodišnje Zoe.
- Onda se nešto dogodi, jedno od djece se razboli baš kad ja imam neki rok na poslu i sve se raspadne, a ja se osjećam kao jedna velika obmana.
Većinu roditelja potreba da uzmu nešto vremena samo za sebe dovodi u sukob interesa s njihovom predanošću podmlatku. Moderna kultura roditeljstva, koja počiva na nizu očekivanja za mame i tate, u konačnici ih odvaja i od sebe samih i od djece. Vječita roditeljska dvojba jesu li dovoljno dobri potkopava im autoritet i samopouzdanje pred djecom.
Isto tako, napori da se organizira život oko onoga što se misli da bi djeca željela ili trebala zapravo manje govore od djeci, a više o roditeljima, odnosno o krizi identiteta odraslih. Britanski stručnjaci za obiteljske odnose upozoravaju da ovo zamorno roditeljstvo, u kojemu se sve vrti oko djeteta, nije ni dugoročno dobro za dijete. Današnji nesigurni roditelji mogli bi tako podići mlitavu generaciju bez fizičkih i emocionalnih vještina potrebnih za svakodnevni život.
Stoga, savjetuje se u članku, ne treba bježati čak ni od strategije da se dijete malo zanemaruje, odnosno da mu se dopusti da se dosađuje. To ga samo može potaknuti na to da si samo osmisli zabavu i osjećaj da je dovoljno samo sebi. U nizu praktičnih savjeta za roditeljstvo koje ne stavlja dijete u središte pozornosti u članku se preporučuje i da ne treba robovati diktatu “kvalitetnog vremena” sa svojim djetetom. Djeci je, naime, često dovoljno samo imati u svojoj blizini odrasle. Isto tako valja prihvatiti i da neke stvari koje su zabavne odraslima nisu i djeci te ne treba imati osjećaj krivice. Život je, poručuju autori, probijanje kroz jednu veliku zavrzlamu i dobro je da djeca to vide.
Nažalost danas se postavlja kao da samo roditelji moraju biti zahvalni djeci a ne djeca roditeljima. moji su roditelji radili i to jako puno, tata je bio i u inozemstvu, a svi smo ispali dobri, normalni, radišni ljudi. I dan danas smo svi zahvalni svojim roditeljima koje volimo i poštujemo. Moram priznati da je tu puno pridonio i vjerski odgoj ( posebna hvala Isusovcima iz Palmice ) . Nažalost opet se vraćam na to da je sve krenulo nizbrdo kada najednom su djeca imala prava a nisu imala obaveze. I da potpuno je točno da je djeci ponekad samo dovoljno imati odraslu osobu uz sebe. Ja čitam knjigu a moja djeca se igraju. I svi smo zadovoljni.