Hit su kruhovi u kojima je prirodni kvasac i najveća tajna recepta je – vrijeme

Takav kruh može svatko ispeći, ja ga pečem već godinama (ali zbilja godinama). Riječ je zapravo o dvije vrste kruha. Prvi je onaj klasični (dosta kvasca, brašno, sol, voda, malo šećera i malo ulja) koji se izmijesi, stavi na koji sat dizati i onda peče. Za taj kruh idealno je rješenje pekač kruha, ali može se i po starinski mijesiti rukama i peći u pećnici (napomena: staviti malo vode u kakvu limenu zdjelicu na dno pećnice). Druga vrsta kruha je onaj koji se radi s vrlo malo kvasca i koji se ostavlja cca 24 sata da polako fermentira. Ta druga vrsta kruha se ne mijesi i radi se s puno više vode nego prva vrsta, a kao dignuto tijesto ubacuje se u prethodno jako zagrijanu posudu (ja koristim vatrostalnu zdjelu s poklopcem), poklopi se također jako zagrijanim poklopcem i peče nešto kraće od prvog kruha. Prvi kruh je gust, klasičan kruh, drugi je hrskaviji, pun šupljina, ali odličan. Meni je osobno ovaj drugi način najbolji za kukuruzni kruh.

Tradicionalno su naše bake tako radile kruh bez kvasca već s kiselim tjestom. Pet dana treba da se napravi starter od kojeg se onda diže kruh. Tu je potrebno strpljenja ali vrijedi.