Rab Film Festival, jedini naš festival istraživačkog filma, ove godine slavi petu obljetnicu. Pod motom “Uroni u more istine”, od 18. do 23. 8. na Rabu nas očekuje vrhunski međunarodni filmski program, ali i popratna događanja poput koncerta Radojke Šverko te niz panel-razgovora o gorućim društvenim temama – suživotu kulture i turizma, životu filmskih umjetnika i neraskidivoj vezi istraživačkog novinarstva i dokumentarizma.
Sve o ovogodišnjem izdanju otkrio nam je jedan od osnivača festivala Robert Zuber.
Ovogodišnji moto RAFF-a je znakovit – koliko je zahtjevno u današnjoj društvenoj klimi, u kojoj sve više prevladavaju teorije zavjere i mišljenja da nam se sa svih strana neprekidno laže – održati festival koji je posvećen otkrivanju istine?
Festival koji smo prije pet godina Silvija Jonić, Zoran Kekić i ja pokušali pokrenuti, a sa selektorom Vladanom Petkovićem osmisliti, počeo je s idejom da u dokumentarizmu postoji snažan moment autorskog djelovanja i kreativnosti, ali i sve manje prostora za istraživačke teme koje će ljude uvijek zanimati – pa makar oni bili i teoretičari zavjere. Dogodilo nam se, moram i to reći, da smo saznali da su se neki ljudi i cijepili upravo kako bi došli na naš festival, pa smo u tim pandemijskim vremenima mi imali gotovo puno gledalište. Tako se pokazalo da je neizmjerno važno da postoji pravo na propitkivanje i raspravu, jer, čini mi se da smo se posljednjih godina nekako podijelili u suprotstavljene tabore i izgubili želju i volju za razgovor. A kada smo ove godine birali filmove, imali smo u fokusu moto “mora istine”, s idejom da uroniti u more može biti prekrasno i osvježavajuće, ali i imajući na umu igru riječima – more, pa i noćne more. Neki naši ovogodišnji filmovi upravo upućuju na tu borbu s “morama”.
Kako stoga izgleda ovogodišnji program?
Ono što je, smatram, zaista lijepo kod RAFF-a, jest da nam pruža pogled u druga društva, otkrivajući potpuno novu perspektivu. Tako ove godine prikazujemo i film “Sedam zima u Teheranu”, o društvu koje smatra kako je silovanje prerogativ i pravo muškarca i u kojem je žena ta koja je trebala biti čednija i odlučnije reći “ne”. U tom nesekularnom društvu takav čin završava osudom žene i smrtnom kaznom. Kada vam se otvori perspektiva takvog mjesta – a to je i razlog što uopće prikazujemo filmove poput tog – nepovratno se mijenjaju i naše optike. A ove godine gledat ćemo još i “Drugi profil”, film o francuskom redatelju koji shvaća da je žrtva krađe identiteta te se u potrazi za odgovorima otisne na putovanje u Afriku. Među ostalim, tu je i “Blagina pouka”, koja je hrvatsku premijeru doživjela sa sjajnim reakcijama na Cinehillu, a koja govori o brizi za naše starije sugrađane koji lako postaju žrtve prijevara, što se uostalom dogodilo i gospođi Blagi, umirovljenoj profesorici koja se suočava s gubitkom muža, ali i sve financijske imovine. Festival ćemo zatvoriti filmom “Snajka”, dirljivom pričom o braku Zagrepčanke Tee i Roma s Kosova Mirsada te diskriminaciji s kojom se susreću. To je svojevrsna kopremijera s Liburnia Film Festivalom, na čemu zahvaljujemo njima i Restartu.
Ove godine proslavit ćete petu obljetnicu festivala…
Da, sada navršavamo pet godina, što nije neki veliki jubilej, ali nama je važan jer smo radili u katastrofalnim godinama. Baš smo “uboli u sridu”, ali nismo se dali i preživjeli smo. Imamo taj broj 5 koji nam znači kao da smo napravili 10 festivala – toliko je smo energije uložili. Želim zato zahvaliti ponajprije Rabljanima, jer bez njih ovaj festival ne bi postojao. Od prvoga dana su uz nas. Kao i suorganizatori festivala Grad Rab i Pučko otvoren učilište Rab, s gradonačelnikom Raba Nikolom Grgurićem i ravnateljicom Katarinom Ribarić. Teške su bile te godine ali od nas nisu odustali, kao ni Valamar s Imperijal Rivijerom, koji su nas sve godine podržavali. Uz TZ Kvarnera i Primorskog goransku županiju i HAVC nas je stavio i na svoju mapu. I svi lokalni sponzori od Hotela International, potom ustrajnih Vilme, Velluma i Vellum Arbe, Conte Nero, divnih ljudi u Dundovu, Trappa, konstantnog Mobisa i Vivatipa, kreativne IMAGO agencije, novog partnera Jack Danielsa, CMA Promotions, potom VERN', Rab danas i Radio Rab, KinoFilm i vi – VEČERNJI LIST. Svi vi niste nam dali da odustanemo. I zato se ta peta godišnjica ipak događa. Sve to ne bismo mogli sami.
Po čemu je ovo izdanje festivala dakle posebno? Među ostalim, čula sam i da više neće biti omiljenog kina na kaićima, ali zato se otvara i novo kino, Kino Kulica.
Konfiguracija uvale Padova promijenila se, barke ne mogu ući u nju i Kino Kaich jednostavno je tehnički neizvedivo. Nismo uspjeli naći alternativni prostor, no nikako ne želim reći da smo ga ukinuli, već bih rekao da smo to stavili na pauzu. Ali negdje izgubiš, a drugdje dobiješ, pa ćemo ove godine, uz Ljetno i Zimsko kino uživati i u divnom povijesnom prostoru u kojem se igraju viteške igre, a on će sada postati Kino Kulica. Prošle godine tamo je nastupao TBF, a mi smo, vidjevši kako je posjetiteljima bilo lijepo, shvatili kako bi se ondje moglo napraviti i paralelno kino. Do sada nismo htjeli ići u paralelne projekcije, no ove godine prikazujemo film “Smrt djevojčice sa žigicama” koji je po svemu zaista rapski film – radnja se odvija na Rabu, dijalozi su na rapskom govoru, a tu je i sniman. Zato se nismo htjeli ograničiti na jedno kino, već smo smatrali da moramo pružiti mogućnost svim posjetiteljima, a posebice Rabljanima, koji su i sami sudjelovali u stvaranju filma, da ga pogledaju.
Uz filmski program, Festival donosi i popratni RAFF Talk – posebno mi je zanimljiv panel u kojem će se razgovarati na temu odnosa filmskih festivala i turizma. Čini se da su u ovoj atmosferi masovnog turizma, kulturni sadržaji često zanemareni, a strategija kulturnog turizma i dalje nerazvijena.
Ja bih rekao da su kultura i kulturni sadržaji, a u ovom slučaju govorimo i o filmskim festivalima, poput male braće koja se tapšu po ramenu od strane velikog brata turizma. On je iskusniji od nas, pametniji, zna kako stvari zapravo idu, kako se treba odraditi ljeto... Mislim da smo mi trenutno neka vrsta sadržaja koji se može podnositi – pod uvjetom da ne smeta previše. To bi značilo da trebamo biti udaljeni od tog, meni iskreno i tužnog poimanja kako turizam u Hrvatskoj treba izgledati. A izgleda kao nekakav veliki restoran, ugostiteljski objekt koji se proteže valjda od Umaga do Dubrovnika. Nama se čini da to turizam ne bi trebao biti. Čast iznimkama, jer svakako ima sjajnih primjera, međutim, u nemalom broju se dogodi to da u sredinama u kojima radite postajete nešto što se treba "podnositi", a ne još jedan dodatni magnet koji bi mogao privući turiste. Primjer je i Sarajevo, koje kao neturistički grad, sada ima dva tjedna života prije festivala i tjedan nakon festivala. Stvorio se jedan proizvod koji nije samo filmski, nije samo festivalski, već i turistički. Čini mi se da bi mi s turizmom trebali živjeti zajedno, a ne jedan uz drugog. Turistički djelatnici, gradovi koji su usmjereni ka turizmu i mi, ne bismo ni u kojem slučaju smjeli biti protivnici, već vrlo dobrodošli suradnici.
I ja imam osjećaj da smo se pogubili u tome što bi zapravo trebala biti naša ponuda. Imamo kamen, škoj, masline, srdele, kušin, stinu - to je super. Imamo i apartmane, neki su prekrasni, a neke smo naziđali i betonirali. Ali postavlja se pitanje, što s tim ljudima za koje smo ih naziđali? Da sam ja ugostitelj ili iznajmljivač, bio bih zabrinut za to ima li moj gost kamo otići, ima li kakav sadržaj. Jer takav sadržaj natjerat će nekoga tko je došao jednom da se ponovno i vrati. Mislim da je to dobar prostor za razgovor i drago mi je da su mi kolege pristali doći.
Drugog dana s nizom glumaca i redatelja koji će nas na Rabu počastiti svojim dolaskom, imat ćemo i razgovor o tome ima li života u filmu, odnosno kinematografiji. Kako i kada možeš odlučiti da film bude tvoj poziv, a ne iznimka između ostalih poslova koje radiš? I tu ima različitih pogleda. U nedjelju ćemo razgovarati i o tome je li istraživačko novinarstvo na aparatima, jesu li ga ubili clickbaitovi, je li ono preskupo, i hoćemo li od njega s vremenom morati odustati. Tu je i obrazovni program RAFF Generation koji donosi predavanja profesorice Tene Perišin i profesora Nenada Puhovskog iz Zagreba, profesorice Janet Harris iz Cardiffa te novinarke Elizabete Gojan. Taj panelski dio RAFF-a, a koji nismo u početku planirali, možda će i postati i dio naše strategije, jedan novi smjer od pete godine prema desetoj.
Eto oni će nam objasniti što je istina...