Vrlo zanimljiva izložba o pivskoj povijesti otvara se u petak u Etnografskome muzeju. Večernji list ekskluzivno je vidio sjajno uređeni ambijent kojem dominiraju grafike, posuđene prve staklene boce stare stotinu godina, reprodukcije umjetničkih djela, zapisi iz egzotičnih kultura (Afrika, Azija) o pivu i njegovoj popularnosti koja seže u daleku prošlost – 3500 godina. Posjetitelji će moći doznati da su stari Egipćani faraonima na nadgrobne spomenike stele klesali hijeroglife s receptom za proizvodnju piva kako bi ga oni, u zagrobnom životu, imali u obilju.
Narodsko piće
Tada ga se nazivalo tekućim kruhom, a pilo ga se pomoću dviju slamki uronjenih u velike vrčeve. Prvi dokazi o konzumaciji piva u Hrvatskoj datiraju iz 1800. godine prije naše ere, iz kostelačke i badenske kulture s nalazišta u Vučedolu. Ono se oduvijek pilo u društvu i, kao i svugdje, bilo je narodsko piće. Od proizvodnje po samostanima u srednjem vijeku do prvih krigli i servisa iz 19. stoljeća u Habsburškoj Monarhiji, pa sve do prvih pivnica u Zagrebu i okolici te, naravno, u Karlovcu.
Odigrajte kviz
Ljubitelji piva, kolekcionari, posudili su razne izloške – prve boce iz 30-ih godina 20. stoljeća, podmetače, etikete, a izložene su i reprodukcije umjetničkih djela, primjerice Van Goghove slike inspirirane pivnicom. Prikazat će se i tri filma o industrijskoj proizvodnji piva u Karlovačkoj pivovari koja je omogućila jednogodišnje istraživanje s kulturološkog i antropološkog aspekta. Posjetitelji će moći odigrati i nagradni kviz.
Mladen Klemenčić, jedan od suradnika na izložbi, izložit će osam stotina različitih etiketa i podmetača. Prikupljao ih je posljednjih desetak godina putujući Europom; njegov kolekcionarski uvjet je da je ili probao pivo ili boravio u zemlji iz koje ona potječe, odbijajući prihvatiti etikete i podmetače koje su mu prijatelji htjeli darovati. Klemenčić je i kolumnist Vijenca u kojem piše o pozadini pojedinih pivskih naziva, znakova i simbola, upućuje na širi kulturološki aspekt pivarstva i potrošnje piva, ali i preporučuje i neke manje poznate pivske vrste. Te tekstove okupio je u svojevrsni pivski putopis “Idemo na pivo”, koji je objavila Mozaik knjiga.
– Žalostan sam što nestaju male pivovare koje preuzimaju velike kompanije, tako nije samo kod nas nego u Europi. Zanimljivo je da je taj proces u Americi obrnut; u 20. stoljeću dominirale su velike pivske kompanije, a danas je sve više malih pivovara i kvalitetnog piva koje se ne proizvodi za mase – kaže Klemenčić.
Na izložbi će se moći vidjeti posebne edicije piva, boce, krigle..., a prikazat će se i tri filma “Dani piva, idemo na pivo!”, “O današnjoj suvremenoj kulturi konzumiranja piva” te “Industrijski proces proizvodnje piva u Karlovačkoj pivovari” koja je inicirala jednogodišnje istraživanje na temelju čega je izložba nastala. Posjetitelji će moći odigrati i kviz znanja, ali i vidjeti prve fotografije zagrebačkih pivnica iz Gajeve, Tkalčićeve, Oktogona...
Autorica izložbe Zvjezdana Antoš kaže kako će se napokon razbiti mit da je pivo isključivo muško piće: Hedi Šlogar, povjesničarki umjetnosti, Željki Janeš Benetti, producentici iz Koncertne direkcije, te Regvard Muic, ekonomistici porijeklom iz Austrije koja živi u Karlovcu, ono je omiljeno piće zbog čega su proputovale pola Europe kako bi upoznale najstarije pivnice na svijetu – njemački Bamberg iz 16. stoljeća, ali i irske i engleske pubove. Regvard je zanimljiva jer je 40 godina skupljala recepte o jelima koja odlično idu uz pivo. Zanimljiva je rodna razlika kad se govori o pivu; žene češće govore o okusima, a muškarci pretežno ističu količinu popijenog piva. Na izložbi su surađivali Arheološki muzej, Muzej grada Zagreba i Muzej za umjetnost i obrt, ali i Gradski muzej Vukovar i Muzej grada Iloka.
Autorica je izložbe Zvjezdane Antoš, a likovni postav potpisuje diplomirana dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović.
Povijest piva je duža, a počeci ispijanja piva još stariji - od kada počinje uzgoj žitarica i pojava prvih većih naselja neolita na liskom istoku, prije više od 10 000 g. Prvi kemijski pronalasci tragova ječmenog piva su od prijeje 5 500 g. u Iranu, a pisani zapisi od prije 4 500 g. iz Sirije. Po Europi se počelo širiti prije 5 000 g.