Festival kratke priče
Zašto raspravljamo o dva Tomislava, a ne o književnosti?
Zašto na festivalu kratke priče raspravljamo o dva Tomislava i politici, zapitala se u Booksi književnica iz Srbije Jelena Lengold. Dogodilo se to na razgovoru o hrvatsko-srbijanskim književnim odnosima.
U dvorani Lisinski muzicirala je Beogradska filharmonija, a na 11. Festivalu europske kratke priče u prepunoj Booksi raspravljalo se o hrvatsko-srbijanskim književnim odnosima. I dok je Ivana Simić Bodrožić, autorica romana "Hotel Zagorje", rekla da nije najbolje počela svoj odnos sa Srbima, Srđan Srdić posvjedočio je da je Krleža i dalje u srbijanskoj lektiri. David Albahari predstavio se kao pisac koji piše za sebe i kojem je svojedobno najveći ideal bio da ga tiska zagrebački Quorum. No, kad je moderator razgovora Kruno Lokotar zapitao što to pisci koji pišu i kratke priče misle o novim hrvatskom-srbijanskim odnosima iz vizure dva Tomislava (Nikolića i Karamarka), naišao je na otpor gošće iz Beograda Jelene Lengold kojoj nije baš bilo drago da se i pisci moraju izjasniti o tome.
– Mislila sam da ćemo na književnom festivalu razgovarati o književnosti. Pa nećemo valjda čekati da nam Toma Nikolić napravi neki književni festival... Prateći hrvatske televizije, vidim da su ljudi u Hrvatskoj opterećeni izborom Nikolića za srbijanskog predsjednika, što je smiješno i pretjerano. Ne postoji opasnost za Hrvatsku od Nikolića, ali postoji za Srbiju. A o drugom Tomislavu ne znam ništa. Ne interesiram se za politiku – rekla je Jelena Lengold. I dok Srđan Srdić misli da su ljudi poput Tomislava inspirativniji za književnost, Ivana Simić Bodrožić smatra ih tipovima koji vole plašiti i galamiti. A Katja Stergar iz Slovenije kratko je rekla da i oni imaju svog Janeza.
Ivana Simić je rekla da nije najbolje počela svoj odnos sa Srbima. Ma hajde molim te lijepo, a Simić je kao hrvatsko prezime. Može biti samo pokatoličeno srpsko prezime. Zanimljivo je da su takvi uvijek veći Hrvati od pravih Hrvata.
......................
sve znalac do znalca. a zapravo bolesnik do bolesnika.
Tko više uopće mari za romane, kratke priče i poeziju ? To se čita do max 25-30 godine, a onda- fajrunt.
Najnovije
-
Verdijev Requiem svaki je put velika svečanost i pothvat
Jasna dikcija, sigurna intonacija, snažna projekcija glasa iz prvog reda zbora preko orkestra, lijepo oblikovanje fraza – sve je to odlikovalo usklađen nastup...
-
FESTIVAL TOLERANCIJE
Branko Lustig srednjoškolcima održao predavanje o Holokaustu
-
PROJEKT
Montažstroj vas poziva na tribinu „budućnost je sada“
-
Muzički salon SC-a
East Rodeo septet predstavlja se prvi put u Teatru &TD
Najčitanije
-
Priručnik u kojem je sve što bi svaki Hrvat morao znati o jeziku
Knjiga je popularno pisana i nema suvišne znanstvene aparature, kao ni prijepornih pitanja
-
Jubilej
Zagreb se pridružuje svijetu koji slavi 200. Wagnerov rođendan
-
beogradska grupa
S.A.R.S. potvrdili nastup na INmusic festivalu!
-
HNK Zagreb
Lady Gaga u operi? Ne – Dubravka Šeparović Mušović!















Zato, štovana J.Lengold, što kod nas i kod vas više uglavnom ne postoji književnost niti književnici kao dio umjetnosti, sve se svelo na banalni populistički politički trač sa kratkim rokom trajanja, po onoj narodnoj "svakog čuda tri dana..." Jer,pisati tako je daleko lakše i profitabilnije, a kako je publika većinom ionako polupismena i poluobrazovana, takav politički "književni" kič lako nađe čitatelje. Zavisi samo sa koje strane i za koje političare književnik-piskaralo piše.
Pisati o univerzalnim ljudskim temama mogu samo pravi umjetnici dok politički šund može "proizvesti" svatko tko iole zna tipkati.