Makedonska književnica, nakladnica, novinarka i diplomirana psihologinja Vinka Sazdova svojevrsni je fenomen tamošnje književne scene. Prvo izdanje romana "Posljednji čaj" od tisuću primjeraka rasprodala je u samo dvadeset dana.
Rekord je to koji bi bio vrijedan pažnje i u većim sredinama. Otad do danas roman je zabilježio šest izdanja, a nedavno ga je Borivoj Radaković preveo na hrvatski, za VBZ. A Vinka Sazdova napisala je u međuvremenu i objavila novi roman, "Polja divljih narcisa", kojem se također smiješi lijepa budućnost jer već ima četiri izdanja.
Posveta obitelji
– Pisati sam počela potpuno spontano. Mislim da je tajna mog uspjeha u tome što ne manipuliram čitateljskom publikom niti riječima. A u "Posljednjem čaju" mene ima najviše, pa i nije čudno da sam knjigu posvetila svojoj obitelji, i to baki, ocu, majci te trojici sinova – rekla je autorica na zagrebačkom predstavljanju knjige.
I istaknula da nikako ne voli javno govoriti o svom pisanju i vlastitoj knjizi, jer joj je puno lakše pisati, te da sada razumije onu strast autora prema svakoj napisanoj rečenici, riječi, interpunkciji.
A prevoditelj Radaković posebno je pohvalio jezik Vinke Sazdove.
– Ona ima vrlo čvrst stav prema jeziku, piše čistim jezikom, što ne znači da postoji i prljav jezik, ali znači da je uspješno prevela turcizme i druge internacionalizme na makedonski jezik i po tome je njen jezik jedan od najmakedonskijih jezika, a ovo jedna od najmakedonskijih knjiga – misli Radaković. Ustvrdio je i da autorica u romanu traži put, ali ne i spoznaju, te da nikome ne nameće svoj stav, što je velika prednost knjige koja nije upala u opasne zamke new agea.
Ovo nije putopis o Indiji
A roman "Posljednji čaj", o kojem je nadahnuto govorio i makedonist profesor Borislav Pavlovski, spominjući i brojne druge uspješne makedonske pisce čije se naklade također broje u tisućama primjeraka, roman je o psihološkom putovanju u indijski ašram, koji je i nastao nakon što je Vinka Sazdova posjetila Indiju koja je na nju očito ostavila dubok dojam.
– "Posljednji čaj" ipak nije knjiga o Indiji i Indijcima. U njoj ima Indije, ali to nije putopis niti knjiga o Indiji. Moji autobiografski elementi tu su puno važniji, i mislim da su oni i najzaslužniji za veliki uspjeh kod publike, za koji se nadam da će se ponoviti i u Hrvatskoj. Ali naravno, u knjizi ima i fikcije, neki su likovi izmišljeni, premda ne bi bilo loše da su postojali – kaže autorica koja je bila i na ovogodišnjem frankfurtskom sajmu te koja u Makedoniji objavljuje i Coelha i Larssona. A iako je tržište knjiga u Makedoniji nejako, domaći autori uspješno se nadmeću u prodaji s najprodavanijim svjetskim piscima. A poruka romana "Posljednji čaj", koji je već preveden i na bugarski i srpski, nekako je najbolje zgusnuta u posljednjoj rečenici romana u kojem autorica poručuje da nema ništa ljepše i običnije od toga da piješ čaj i da se vraćaš kući.
