Jednom trubadur, uvijek trubadur. Ta je tvrdnja vrijedila za gospara Marka Breškovića, jednog od osnivača i agilnih članova legendarne grupe Dubrovački trubaduri koji je u nedjelju, 29. kolovoza umro u zagrebačkoj bolnici Rebro zbog bolesti srca. Kada su Dubrovački trubaduri ponajviše zbog rata prestali djelovati, Brešković se uza zidine dubrovačke katedrale posvetio svom glazbenom kafiću Trubadur u kojem se kava mogla ispiti i u najteža ratna vremena, a u kojem je nastavio muzicirati uz pomoć svojih sinova.

Dubrovački trubaduri koji su počeli djelovati davne 1962. godine najviše su bili oslonjeni na skladatelja i svog člana Đelu Jusića. Iz njegovih nota nastale su popularne pjesme koje žive do dana današnjeg, a zapravo su još u ono vrijeme bile preteča etno zvukovlja spajajući narodnu s renesansnom glazbom. Tako su nastale pjeme, a zapravo veliki, ne samo hrvatski nego i jugoslavenski hitovi Ulicama moga grada ili pak Jedan dan s kojom su Dubrovački trubaduri nastupili i na Euroviziji 1968. godine. Višeglasje Dubrovačkih trubadura odjevenih u renesansnu odjeću bilo je godinama zaštitni znak Dubrovnika. A Marko, Đelo, Luciano Kapurso, Slobodan Berdović, Ladislav Padjen i Hamo Hajdarhodžiž počeli su muzicirati po dubrovačkim kavanama i lokalima pa su završili i u prestižnim europskim koncertnim dvoranama. Bili su jedna od najprodavanijih i najtraženijih grupa u tadašnjoj Jugoslaviji. Diskografski počeci bili su im teški, glazbeni urednici priznavali su da su kvalitetni, ali da nemaju komercijalne pjesme... Kakva zabluda.

Njihove interpretacije pjesama kao što su Marijana, Pusti da ti leut svira, Dok palme njišu grane, Oj, djevojko, dušo moja ili Lero i danas su više nego reprezentativan dokaz visoke kulture muziciranja u Dubrovniku i  na jugu Hrvatske. Posebno velik uspjeh Dubrovački trubaduri imali su među hrvatskim iseljeništvom, kako preko oceana, tako i u najbližem Gradišću gdje baš taj hrvatski ansambl ima kultni status.

Marko Brešković u Dubrovačkih trubadurima svirao je bas-gitaru i pjevao, a kada je glazbena karijera pomalo jenjala, jače se pozabavio svojim glazbenim kafićem Trubadur uza zidine dubrovačke katedrale u kojem se i u teškim ratnim godinama izolacije mogla popiti kava, a u kojem su Breškovića i sinove slušali i najveći svjetski umjetnici, političari i bogataši.