"Što sve čovjek mora žrtvovati za art... u pičku materinu. Da sam znao, nikad se ne bih bavio s tim govnima.

Krucijalno pitanje za sve normalne ljude – Za koji se kurac ti skidaš, skidaš gol i šta pokazuješ te svoje genitalije i kaj ti to, koji kurac znači?" Takvim pitanjima počeo je performer Tom Gotovac aka Antonio Lauer svoj monolog o golotinji u filmu Darka Bavoljaka "Stupid Antonio presents".

Taj govor brzo je skrenuo u autobiografsko sjećanje T. Gotovca, koji je sa samo četiri godine s ocem Ivanom iz rodnog Sombora doputovao u Zagreb, gdje se Ivan Gotovac pridružio domobranima, a mladi Tom morao pronaći nove preokupacije, daleko od varoši čiji je svaki kamen, grm i žabu dobro poznavao.

Preživjeti u NDH

"I u Zagrebu ti nisi imao kaj, za mene, klinca od 4 godine, kaj interesantnoga, sve je bilo grozno. Mene su roditelji vodili na nekoliko mjesta. Jedan je bio početak Zelengaja, a drugo Kazališni trg, mislim da se zvao Trg Adolfa Hitlera ili dr. Ante Pavelića, više se ne sjećam. Tamo je bila za mene jedna užasno interesantna stvar, a to je Zdenac života Ivana Meštrovića. Ta grupna skulptura ima nešto što je mene tada kao klinca privuklo i bilo za mene udarno, a to je da su svi likovi, od djece do staraca, bili goli. Ljubavnici su bili goli, starac je bio gol, djeca su bila gola", prisjeća se Gotovac tog prvog susreta s umjetničkim djelom koje je snažno utjecalo na njegov kasniji performerski rad.

Dio je to jednog od tekstova iznimno važnih za razumijevanje njegova rada, okupljenih u knjizi "Apsolutni umjetnik (sjećanje i osjećaj) Antonio Gotovac Lauer", punoj nikad objavljenih fotografija, koja će biti predstavljena u kinu Europa 9. veljače u 19.30 sati. Izdavač je udruga Domino, koja organizira festivale Queer Zagreb i Perforacije.

Intimni zapisi i slike

Njihova je knjiga kruna istoimenog projekta kojim su se Vlasta Delimar i Milan Božić javno prisjećali najvažnijih radova pokojnog kolege i prijatelja, s kojim su za života često umjetnički surađivali. Dok je prvi dio knjige posvećen Gotovčevim autorskim projektima i tekstovima, drugi dio rezimira projekt "Apsolutni umjetnik", odnosno Gotovčevo naslijeđe promatra kroz posmrtne reinterpretacije dua Božić – Delimar.

Treći, i najganutljiviji dio, dnevnički su zapisi Vlaste Delimar praćeni fotografijama iz osobnog arhiva, kao kronologija njihova privatnog opraštanja i mirenja s Tomovim skorim krajem. Taj finalni dio počinje zajedničkom nedjeljnom večerom 2008. godine u Kombolovoj ulici, a završava samo dan prije Tomove smrti, zajedničkom fotografijom na njegovoj bolničkoj postelji.