Jedan od najposjećenijih dosadašnjih programa Dubrovačkih ljetnih igara zasigurno je bilo predstavljanje preslika čuvenog Dubrovačkog misala iz 12. stoljeća za koje je najzaslužniji muzikolog don Miho Demović. Taj bivši "regens chori" zagrebačke katedrale još je prije četrdesetak godina u knjižnici Bodleian pronašao misal napisan na beneventani iz zbirke venecijanskog isusovca Mattea Luigija Canonicija. Međunarodni su stručnjaci taj liturgijski rukopis datirali u 13. stoljeće, neki u sjevernu Italiju, dok je Elias Avery Loew prvi ustvrdio dubrovačko podrijetlo Misala i to zbog spominjanja svetaca i kotorskih mučenika Petra, Andrije i Lovrijenca zbirnog naziva Petilovrijenci.
No, Misal su povezali s benediktinskom crkvom sv. Marije u Rožatu, što je Demović znanstveno opovrgnuo ustvrdivši da Misal takve ljepote i važnosti nije mogao nastati u seoskoj nego gradskoj crkvi, dapače katedrali koja je u 12. stoljeću u Dubrovniku bila romaničko remek-djelo poznato u cijeloj Europi. U Dubrovačkom misalu koji je oksfordska knjižnica dozvolila pretiskati nalazi se 230 molitava i 230 napjeva koji se mogu usporediti s najljepšim napjevima svjetske baštine, kako je to baš u dubrovačkoj katedrali ustvrdila Ileana Grazio. Taj je Misal dokaz da je Dubrovnik bio itekako glazbeni srednjovjekovni centar.
Miho Demović podsjetio je da je na Misal naišao kada je u Oxfordu prepisivao neke stare napjeve za koncert na Osorskim glazbenim večerima i nazvao ga spomenikom nulte kategorije koji je usporediv s Kneževim dvorom, Božidarevićevim slikama i djelima Gundulića i Držića. Iza ovog izdavačkog pothvata stale su Dubrovačke knjižnice na čelu s Vesnom Čučić, a financirala ga je iz osobnih sredstava umirovljena dubrovačka gimnazijska profesorica engleskog jezika Pavica Šper Šundrica. Na predstavljanju su o Dubrovniku u 12. stoljeću govorili i Ivica Prlender i biskup Mate Uzinić, a izvrsno su pjevale i dubrovačke Amorette te tenor i kancelar bjelovarske biskupije Damir Vrabec. Miho Demović nazvan je plodnim muzikologom koji je u svom dugom životu na vidjelo izbacio više glazbenih dokumenata nego svi hrvatski muzikolozi 20. stoljeća zajedno. No posao oko Dubrovačkog misala nije gotov. Treba transkribirati sve napjeve i onda ih snimiti na nosač zvuka te pjevati i na koncertima i na misama, kako bi se i to drevno izdanje iz 12. stoljeća brendiralo kao Ragusina gregoriana.
Na kojem je jeziku sadržaj misala (latinskom, talijanskom ili \"schiavonskom\")? Ako je bio na schiavonskom, onda se odmah moglo znati da je s hrvatske obale, a spominjanje mjesta i gradova moglo je samo pobliže označiti da je iz Dubrovnika, a ne iz sjeverne Italije.