Veliki umjetnik, slikar, grafičar, tapiserist u svjetskim razmjerima, Mersad Berber preminuo je u noći na ponedjeljak u svome domu. Iza sebe ostavio je bogato naslijeđe – tijekom karijere stvorio je povijesne cikluse slika, a svaki od njih korijene vuče iz hrvatske i bosanskohercegovačke povijesti od srednjeg vijeka do 20. stoljeća. U širem kontekstu, Berber je stvarao djela po uzoru na velikane europskog slikarstva od renesanse do baroka – Dürera, Rubensa, Rembrandta, Van der Weydena, Uccella, Vermeera i Velasqueza.
Bio je majstor miješanja različitih europskih tradicija koristeći njihove autentične i povijesne karakteristike u stvaranju multikulturalne umjetnosti, u čemu je važnu ulogu imala i država iz koje dolazi, kao i utjecaj grčke, antičke i bizantske kulture. Njegovi su radovi izraz mašte i snova, uspijevao ih je fragmentirati pa su njegove slike često bile opisivane kao polifonične, u kojima se jedna ili više scena naočigled pretapaju u drugu. Često je ostavljao radove na prvi pogled nedovršenima ili kao da ih je načelo vrijeme i da čekaju pažnju restauratora.
Utjecaj majke
Neosporne su vještina i lakoća kojima je stvarao, dobro vidljive u njegovim radovima. Neobično je dobro kontrolirao teksturu slike, površina uvijek djeluje živo i razigrano. Možda je na to utjecala i njegova majka koja je bila štovana tkalja i odgajala ga je u duhu zadanom granicama primijenjenog rada i umjetnosti.
Rođen je 1940. godine u Bosanskome Petrovcu, a slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti završio je u Ljubljani 1963. godine u klasi Maksima Sedeja. Kao izvanredni profesor na Katedri za crtež i grafiku sarajevske Akademije likovnih umjetnosti predavao je od 1978. do 1982. godine. Nagradu Indijskog trijenala “Lalit Kala” dobio je 1978. godine, a nakon toga i nagradu ICOM u Monte Carlu. Interes za Berbera tih godina postaje sve veći, ne samo u lokalnim okvirima nego i u inozemstvu. Galerija Tate 1981. otkupljuje njegove grafike iz ciklusa “Hommage Velasquezu”, a nakon toga Berber se okušava i u novom mediju – kostimografa za Folger Theatre iz washingtonskog Shakespeare Centera. Pet godina nakon pedantnog rada, završio je povijesni animirani film “Tempo Secondo” koji je osvojio brojne nagrade.
Cikluse – Tempo Secondo, Dubrovačke slike i crteže, Splav meduza predstavlja 1988. godine u Umjetničkom paviljonu, a u devedesetima radi na scenografiji Gundulićeva Osmana. Tih godina obitelj se iz Sarajeva seli u Zagreb zbog rata koji je zahvatio BiH. U to vrijeme ponovno otkriva bijelu boju i sve više naginje motivima iz antičke mitologije, a zaokuplja ga patos ljudskog postojanja. Nekoliko godina kasnije izlaže i u Indoneziji, uz koju se emotivno i poslovno sve više veže, a ciklusom Indonezija ponovno vraća boju u svoj rad. Kasnije je još izlagao i u Japanu, a potkraj devedesetih osvaja Grand-prix u Krakovu.
Tijekom života održao je gotovo stotinu samostalnih i sudjelovao u nizu skupnih izložbi od Dalekog istoka preko Europe do Sjedinjenih Američkih Država, a dobitnik je više od 50 nagrada i priznanja za svoj rad. Bio je i član Ruske akademije umjetnosti od 2007. godine. Bivši ministar kulture Božo Biškupić o njemu je rekao:
– Bio je velik i poseban umjetnik koji je ostavio dubok trag u europskoj umjetnosti, a svojim je djelom zadužio obje svoje domovine, domovinu rođenja BiH i Hrvatsku u kojoj je živio i stvarao od 1992. godine do svoje prerane smrti. Premda je bio prisutan u europskim trendovima, u njegovu smo djelu uvijek nalazili kolorit i senzibilitet njegove Bosne iz koje je potekao. Bio je i uspješan pedagog, ali i čovjek koji je poznavao i kazalište i druge umjetnosti. Tužan sam zbog njegove smrti, mogao je još puno dati.
Glumac Špiro Guberina, koji ga pamti iz vremena rada na Gundulićevu Osmanu, istaknuo je:
– Ne pripadam slikarskoj branši, ali sam Berbera jako cijenio! Nezaboravna je njegova scenografija za Osmana koju je režirao Georgij Paro. Bio je opsjednut motivom konja i to se vidjelo u Osmanu. Uvijek je portretirao jednu lijepu ženu – bila je to njegova supruga... Bio je svjetsko ime! Ali vrijeme ide... starimo... odlazimo.
Riječi hvale
Berberov rad dobro pamti i Stanko Špoljarić, viši kustos iz Umjetničkog paviljona:
– Njegova izložba prije dvadesetak godina bila je sjajna! Imao je Berber i komercijalnu crtu u svom radu, što mu je rušilo ugled u određenim krugovima, ali unatoč tomu bio je vrhunski slikar. Prihvatila ga je i europska slikarska scena. Vrhunski je napravio Osmana, a monumentalna je bila njegova interpretacija čuvene francuske slike “Splav meduze”, rekao nam je kustos Špoljarić.
>>Mersad Berber ZILIK-u darovao ulje na platnu, a Domu knjige
mare dala si zanimljiv komentar koji govori mnogo o tebi a malo o berberu