Sa svojom odličnom Operom, najboljom u Sloveniji, s odlično profiliranim festivalima, a pogotovo od sutra, kada postaje Europska prijestolnica kulture 2012., Maribor je Zagrebu i cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj najbliže veliko kulturno središte.

Sutrašnje službeno otvorenje na Trgu Leona Štukelja građanima Maribora i brojnim gostima pružit će umjetnički i zabavni spektakl na asfaltu i na nebu iznad njega. A kao sjajna uvertira poslužilo je treće izdanja Festivala novog glazbenog kazališta Choregie. Pojmovi pjevačkog zbora i režije vješto su spojeni u imenu tog festivala, baš kao i u radu njegove utemeljiteljice, mariborske dirigentice Karmine Šilec.

Nomen est omen

U njenom je slučaju ime zaista znak, pa se latinska riječ za pjesme nalazi i u nazivu njenog ansambla "Carmina Slovenica". Taj djevojački zbor, koji može stati uz bok bilo kojem profesionalnom ansamblu, ujedno je jedinstven glazbeno-scenski instrument kojim je Karmina Šilec od 2000. naovamo ostvarila čitav niz fantastičnih glazbenih predstava, odnosno scenskih koncerata. Najnoviji, preksinoć prikazan u mariborskoj dvorani Union pod naslovom "Placebo", ostvaren je kao dvosatna glazbena, scenska i literarna meditacija na temu Pergolesijeva oratorija "Stabat mater". Meditacija je to majčinskoj ljubavi koje je ona božanska tek blijedi derivat, o bolu i patnji, o kršćanskoj ideji majke-djevice, ali i o iračkoj majci Leili Hussein koja plače nad mrtvom kćeri koju je zbog "časti" kamenovao do smrti vlastiti otac.

Visoko stilizirana i estetizirana inscenacija i glazbeni "slow listening" koncept zahtijevaju od gledatelja prepuštanje. Podulji ulomci tekstova Julije Kristeve, Paula Valeryja, Jean-Pierrea Simeona i same Karmine Šilec, pogotovo ako dobro ne razumijete slovenski, mogu biti blaga smetnja. No, glazba je čudesno odabrana, obrađena i sklopljena u kolaž od Pergolesija i Bacha, ali i suvremenijih zvučanja Jacoba Coopera, Peterisa Vasksa, Gavina Bryarsa i Toma Waitsa. Uvodna skladba "To je moje telo" same Karmine Šilec pritom je pravo malo čudo od jednoglasnih i višeglasnih glissanda.

Violončelo i harmonika

Kraj donosi veliko iznenađenje, osobito ako sjedite u trećem redu, kada prva dva reda publike, u koju je kamufliran Slovenski komorni zbor, zapjevaju Pergolesija. Fantastične su bile i pjevačke solo točke sopranistice Sabine Cvilak i kontratenora Bernharda Landauera, a uz mali gudački ansambl "Musica Cubicularis" čuda su pojedinačno i zajedno izvodili violončelistica Karmen Pečar i virtuozni harmonikaš Marko Hatlak. A od sutra mariborska Opera nudi svoju produkciju godine, Kogojeve "Črne maske".