Kada se rastvori zastor, na sceni su četiri odvojena prostora i njihovi stanari. I stvari i ljudi pokriveni su tkaninom onako kako se pokrivaju stari, zauvijek napušteni domovi. Dojmljiva je to simbolika koja gledateljima odmah objašnjava da su to izgubljeni, napušteni ljudi. Nažalost, ta početna slika jedina je dojmljiva stvar u “Stanarima izgubljenog doma”, drami Dubravka Jelačića Bužinskog, koju su u subotu navečer, u režiji Zlatka Viteza, premijerno izveli Histrioni.
Preskočena sudbina
Priču koja je obećavala – o ljudima koji se bore s posljedicama rata, poraća i svojih životnih odluka – ovdje je pojela patetičnost i nedovršenost. Glumci ostavljaju dojam recitatora nabiflanog teksta, a režijske postavke vode njihovoj neuvjerljivosti. To glumce, među kojima dominiraju prvaci Drame HNK Zagreb, stavlja u nevjerojatno težak položaj. Najgore je pritom prošla Ankica Dobrić, koja tumači lik medicinske sestre Ane. Njezina je sudbina tek usput naznačena i jednostavno preskočena. Glumica tako služi kao “vješalica” nevjerojatnoga kostima (križanac odjeće medicinske i časne sestre u vulgarno prozirnoj varijanti kada ga obasja reflektor) koja je tu samo da + na scenu donese cvijeće i svijećnjak!? A glumi ženu za koju doznajemo da je izvanbračno dijete zagrebačkog erotomana, medicinsku sestra koja je dobrovoljno otišla u Domovinski rat i nakon pakla Vukovara završila u nekom od srpskih logora, da bi se nakon svega toga brinula o PTSP-ovcu koji je prestao govoriti.
Zoričić spasio Zvonka
Slična je, i zamišljena i na sceni realizirana, sudbina gotovo svih likova. Jedino je Zvonimir Zoričić izvukao svog Zvonka. On s pravom mjerom samoironije, ali i bolne staračke nevinosti, glumi umirovljenog profesora koji na lažne oglase u svoj stan mami mlade djevojke. Jedini mu je cilj da njegovi susjedi vide kako one odlaze, dok se u međuvremenu sa starog magnetofona vrte snimke davnih seksualnih trijumfa.
Sve u svemu – promašaj. Zlatko Vitez ovu je predstavu najavio kao dio hrvatske trilogije, važnu priču o stanju u jednom dijelu hrvatskog društva. A ona je tek tužna slika o stanju u jednom dijelu hrvatskog teatra.