Potreba da se “sudi” u nas postoji i na vlasti i u opoziciji. Na tom tragu i neki su potezi u kulturi u posljednje vrijeme

Ogresta je umjetnik a ne teoretičar pa valjda onda ima i pravo na svoje umjetničko gledište. A ono je jasno i nije isključivo. Za mene tolerantan i pametan intervju, jedan od boljih koje sam pročitao.

"Naime, filmski redatelj u Hrvatskoj ne može, a mislim čak da i ne smije, pobjeći od činjenice da je film vrlo stvarnosan medij i umjetnost, možda i najstvarnosniji od svih, te da je dužnost filmskoga redatelja da tu stvarnost relevantno i bilježi.", kaže Ogresta. Međutim, to upravo nije točno i dokaz je njegovog temeljnog neznanja i nerzumijevanja medija u kojem se pokušava izraziti, manjak senzibiliteta za medij. Ujedno govori o njegovoj(Ogrestinoj) "lukacsevskoj" (marksističkoj) estetičkoj orijentaciji, u čijim se okvirima dotični redatelj mentalno formirao. Film svoje najbolje domete postiže kad iziđe iz okvira "stvarnosne" determiniranosti. To je moguće čak i kod dokumentarnog filma (kultna "Fatamorgana", kao samo jedan primjer). Ostalo ne vrijedi komentara.