Izraelski violinist Guy Braunstein jedanaest je godina prvi koncertni majstor Berlinske filharmonije i redoviti gost zagrebačkog Festivala sv. Marka. Zašto svake godine dolazi u Zagreb?
– Prvi sam put došao prije četiri godine na poziv Wilfrieda Strehlea, prvog violista Berlinske filharmonije. U Zagrebu sam bio devedesetih na koncertima sa Zagrebačkom filharmonijom kao solist. Na Festivalu sv. Marka mogu svirati najbolje programe.
Je li ovogodišnji koncert bio vezan za West East Divan orchestar?
– Nije. Flautistica Gili Schwarzmann i ja članovi smo tog orkestra, ali pijanist Ohad Ben-Ori i violončelist Nicolas Altstaedt nisu.
Taj je orkestar nedavno imao koncert u Gazi?
– Nisam svirao u Gazi. Tamo je svirao orkestar bez Izraelaca, ali sa Barenboimom. U to sam vrijeme bio na turneji s Berlinskom.
U Zagrebu priželjkujemo Berlinsku filharmoniju. Je li to moguće?
– Prošle smo godine sa solo čelistom iz Berlinske filharmonije tražili mjesto gdje bismo mogli svirati s Berlinskom filharmonijom i to se pokazalo problematičnim. Mogli bismo svirati u Lisinskom, ali to je moderna zgrada. Za turneje Berlinske filharmonije tražimo neku povijesnu lokaciju. Bili smo i u Dubrovniku i moguće je da se pojavimo u Hrvatskoj. Berlinska ima dogovorena sva putovanja za četiri godine unaprijed. Ali u kontaktima smo za dolazak u Hrvatsku.
Što je s vašom solističkom karijerom?
– Ona zahtijeva puno vremena i donosi puno zadovoljstva. Volim svirati s dobrim orkestrima kao što su Tonhalle Zürich, Scala iz Milana te Berlinska filharmonija s kojom sviram i kao solist. Moja je filozofija da kompletni muzičar mora isprobati sve i mora istražiti sve strane skladateljeva života. Solo muzičar možete biti tek kada proučite sve Beethovenove glazbene oblike, ne samo violinski koncert, nego i sonate, trija, kvartete, sepstete, simfonijete, pa i klavirske koncerte.
Što je s diskografijom?
– Snima se puno, čak i na gostovanjima. Sada je i tu kriza, pa čak i za Berlinsku filharmoniju koja je ipak osjeća manje nego drugi.
Vi ste i obožavatelj Dražena Petrovića?
– Još kao dijete u Tel Avivu oduševljeno sam pratio košarku. Tada sam gledao i utakmice Macabbija i Cibone s mladim Draženom. Kasnije nisam imao prilike gledati njegove igre u Španjolskoj ili SAD-u.
U Njemačkoj košarka nije najpopularniji sport?
– Nije. To je pitanje tradicije. U Brazilu i Njemačkoj popularniji je nogomet, u SAD-u košarka. U Hrvatskoj je, hvala Bogu, također tako.
Dolazite iz mediteranske zemlje. Nedostaje li vam Mediteran u Njemačkoj?
– U ovih jedanaest godina Berlin je postao otvoren grad s puno kulture. Ponekad mi se zbog te živosti čini kao da sam kod kuće.
Koliko violina imate?
– Četiri. Violinu na kojoj sada sviram kupio sam prije tri godine. To je rad Francesca Ruggierija iz 1679. godine, vrlo stara violina, fantastičan instrument s optimalnim zvukom. Imam još jednu staru violinu i dvije modernije.
Što mislite o crossoveru?
– Pogrešan sam čovjek za to pitanje. To nije moj svijet, iako principijelno nemam ništa protiv.
Super,...jedva cekam da u prvim redovima vidim kremu drustva: Milinovica, Bebica, Sukija,Popijaca, Keruma, Rajica, Bozanica, Perkovica, Mamica, Bandica,....a mozda pri kraju dodje i Rojs.