Kada je prije desetak dana Ivica Kostelić pobijedio u Wengenu, središnji Dnevnik nacionalne televizije počeo je tom viješću. Uza sav respekt prema Ivici Kosteliću, treba reći da je Sanja Iveković prije tri tjedna otvorila svoju retrospektivu u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku. A to ne samo da nije bila prva vijest na dan otvorenja nego to na HTV-u uopće nije spomenuto. A te dvije stvari su jednako vrijedne, za sve nas i za percepciju Hrvatske u svijetu!
Tako priča Jasminka Poklečki Stošić, viša kustosica u Klovićevim dvorima, žena koja se pobrinula za još jednu veliku vijest iz kulture. Naime, upravo je ona izborila termin od šest tjedana u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Nici (drugi takav muzej po važnosti u Francuskoj) za izložbu kiparice Božice Dee Matasić, koja će tamo predstaviti svoju instalaciju Panaceu, koja se sastoji od čak dvanaest skulptura.
– Panacea je riječ iz starogrčkog i u prijevodu bi to bio lijek za sve bolesti. Sam oblik skulpture podsjeća na pilule koje ljudi danas gutaju u pokušaju da na brzinu riješe svoje probleme ili zadrže mladost. Ona stoga ironizira i propituje ljudsku potrebu za brzim rješenjima, ali istodobno djeluje terapeutski. Ona kod ljudi oslobađa infantilni moment u kojem se oni igraju i opuste – priča autorica Božica Dea Matasić i objašnjava:
– Panacea je interaktivna ambijentalna skulptura koju je hrvatska publika imala priliku vidjeti na izložbi u MSU. No, ondje je bila sastavljena od pet objekata, a u Nicu ide njih dvanaest. Publika je odlično reagirala na te skulpture. Štoviše, Panacea je osvojila nagradu publike na THT-ovu natječaju. Ljudi su se doslovno satima igrali s njom. Gledala sam čovjeka koji si je zaista dao truda da otkrije kako “ona radi”. Ljuljao ju je, tražio niti koje bi sa stropa držale skulpturu, da bi na kraju prislanjao uz nju svoje ključeve, jer je očito zaključio da je negdje u dnu skulpture magnet koji je vraća u prvobitan položaj. Naravno, magneta nema. Fotografije instalacije ne otkrivaju taj kinetički element koji je najvažniji i koji stvara tu začudnost. Prvo što čovjek uoči je forma koja sama po sebi ne bi trebala stajati uspravno, a igra i čudo počinju kada je gurnete i zaljuljate, jer ona se uvijek vraća u prvobitan položaj. Čak i u ovo doba tehnoloških rješenja ljudi su zatečeni i to ih potiče na interakciju s mojim radom.
Izdržljivost automobila
Autorica otkriva da je bilo jako komplicirano sve to tehnički složiti i realizirati, jer riječ je o skulpturama napravljenim od poliesterske smole tretiranih autolakom kako bi imali izdržljivost elementa karoserije svakog automobila, a u njima je olovni uteg koji im daje to nisko težište. Referiraju se na tri osnovna izvora: američke roly-poly lutke koje su se pojavile na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće; japanske lutke Daruma, koje se u toj zemlji daruju za sreću i značajne su za japansku tradiciju te nose kompleksnu simboliku (upornost, postojanost, izdržljivost, ili: koliko vas puta život baci na pod, toliko puta trebate ustati). Zadnja referentna točka bile bi lutke Bobo koje su poslužile u jednom eksperimentu koji je dokazao da djeca kopiraju postupke odraslih.
Izložba u Nici otvara se 10. veljače i trajat će punih šest tjedana, do 25. ožujka, a kustosica Jasminka Poklečki Stošić otkriva kako je dogovorena:
– Još prije godinu dana razgovarala sam s Gilbertom Perleinom, ravnateljem Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Nici koji mi je dugogodišnji prijatelj. Pitala sam ga je li moguće u njegovu muzeju predstaviti izložbu nekog hrvatskog autora. Rekao mi je da ne može ništa obećati. Kako je riječ o muzeju koji je ne samo u Francuskoj nego i globalno važan, te kako svi recentni francuski umjetnici čekaju u redu kako bi u njemu izlagali, bila sam svjesna da šanse nisu velike. Ipak sam polagala nade u naše prijateljstvo, jer sve što sam do sada radila pokazalo je da se tako najlakše rješavaju problemi. Predložila sam mu baš Božicu i pokazala mu njezine radove. On je dosta dugo razmišljao o mogućnosti njezine izložbe, no na kraju je odlučio pozvati našu kiparicu da u Nici predstavi svoju Panaceu.
No, kada je slavni francuski muzej odredio termin i pozvao našu autoricu na izložbu koja je svakako proboj hrvatske umjetnosti u svijet, počeli su problemi s njezinom realizacijom. Kompletni troškovi izložbe iznose 110.000 kuna. Njihovo pokrivanje zapravo otkriva otužno stanje stvari u recentnoj likovnoj umjetnosti, ali i način na koji naša zemlja promovira u inozemstvu svoje umjetnike.
– Jasno je da je sada loš trenutak za umjetnost. Kriza, recesija, gospodarstvo na niskim granama i svuda se štedi. Ali kompletni troškovi su 110.000 kuna – za šest tjedana u jednom od najprestižnijih muzeja svijeta. Izložbu će, nadamo se, podržati Ministarstvo kulture i grad Zagreb, jer se Božica prošle godine javila na raspisane natječaje čiji rezultati se uskoro očekuju. No, sigurno je ne bi bilo da nije pomogla obitelj i prijatelji umjetnice – priča Jasminka Poklečki Stošić i nastavlja:
– Obratile smo se brojnim tvrtkama i poduzetnicima, poslale smo zaista desetke i desetke molbi i na kraju smo bile sretne kada bi nam netko poslao makar i negativan odgovor, jer smo naišle na potpuno ignoriranje. A molbe smo slale zaista velikim tvrtkama, onima kojima desetak tisuća kuna nije neki problem. Sve bez ikakvih rezultata. Razgovarala sam s jednim našim jakim gospodarstvenikom i čovjek mi je rekao: “Da mi nudite izložbu Picassa, Van Gogha ili Modiglianija”, vjerojatno je nabrojio sve koje zna, “bez problema dao bih vam taj novac. Ali hrvatska kiparica, to je druga priča. Znate, nije ona Picasso”. A kada takvom čovjeku kažete da Picasso nije hrvatski umjetnik i da trebamo razmisliti o potpori hrvatskom umjetniku koji je uspio dobiti značajan termin u značajnom muzeju, odgovora nema.
Gdje da onda hrvatski umjetnici traže sponzore, pitaju se kiparica i kustosica, a pitanje bi zapravo trebalo ići još dalje: ima li uopće smisla truditi se, raditi i izlagati?
– Konkurencija je u inozemstvu ogromna, čekaju tisuće umjetnika. I zato se sve obično svodi na osobne kontakte putem kojih sam prije četiri godine i kiparu Daliboru Stošiću dogovorila retrospektivu u Luksemburgu. Meni osobno je jako važno promovirati hrvatske umjetnike, dokazati da su jednako kvalitetni kao i njihovi inozemni kolege, ali nisu dovoljno prisutni. Pokazala je to i izložba Suvremeno hrvatsko kiparstvo, koja je obišla niz europskih zemalja i pokazala da možemo i te kao parirati stranim umjetnicima. No, institucije na tome premalo rade. Primjerice, nijedan od naših muzeja ne inzistira na reciprocitetu. Ako k nama dolazi neka velika strana izložba, zašto se ne pokuša strancima ponuditi nešto naše zauzvrat – kaže Jasminka Poklečki Stošić.
Samo umjetnik nije plaćen
Samoj kiparici Božici Dei Matasić jasno je da će nakon izložbe u Nici uslijediti novi pozivi. No, kako uopće odgovoriti na njih?
– Moguće je da sada uslijedi poziv nekog drugog muzeja. Imam već pozive za izložbu u Hrvatskoj, ali nakon svih napora i novca koji sam morala uložiti u ovu izložbu, odlučila sam da ubuduće neću izlagati nisu li mi pokriveni produkcijski troškovi. Naime, kod nas je svaki umjetnik koji izlaže u apsurdnoj situaciji. Svi koji rade na njegovoj izložbi - od pisca i tiskara kataloga pa do žene koja čisti galeriju ili čovjeka iz osiguranja - plaćeni su za tu izložbu. Ali ne i umjetnik! A vrlo je upitno hoće li netko nakon izložbe kupiti neki rad. I zato, zbog minimalnog dostojanstva sebe kao umjetnice, bez pokrivenih produkcijskih troškova ili honorara, više ne želim izlagati. Dakle, sve moje buduće izložbe ovise o ozbiljnosti ponude – kaže umjetnica čiji je rad i te kako uočen u javnosti. Ponajprije zato što, za razliku od brojnih svojih kolega koji i dalje rade klasičnim kiparskim materijalima (kamen, drvo, bronca) ona prihvaća izazov novih tehnologija, iskušava nove materijale (takva je i Panacea) i njezini radovi nadilaze tradicionalno shvaćanje skulpture.
Razgovor o problemima financiranja izložbe u Nici, ali i o apsurdnosti izlaganja u nas nužno nas je doveo do pitanja o tržištu umjetnina u Hrvatskoj.
Prodaju umjetnost kao cipele
– Ono ne postoji! – uglas govore Božica Dea Matasić i Jasminka Poklečki Stošić.
– To je dobro znana činjenica i, nažalost, nije nikakva novost. Ne možemo govoriti ni o našim galeristima. Ni oni u Hrvatskoj ne postoje. Galerist u svijetu je onaj tko ima privatnu galeriju i ulaže svoj novac u umjetnost. On je taj koji otkriva i promovira nove umjetnike, investira u njih, pomaže im, predstavlja ih u svijetu te na sajmovima umjetnosti... On prodaje i naručuje njihove radove. Sve to kod nas ne postoji. Ovdje ljudi koji sebe nazivaju galeristima prodaju slike kao što bi prodavali cipele. Naravno, postoje oni koji se trude, nekoliko privatnih galerija koje pokušavaju, koje organiziraju izložbe, ali sve je to još jako malo i miljama daleko od pojma galerista. Ove kod nas ja zovem mobitel-galeristima. Oni žive na račun umjetnika. To su oni koji sami kažu da žive na račun mrtvaca. Njih ne možemo zvati galeristima, jer oni su trgovci, zapravo prekupci po sistemu kupi jeftino - prodaj skupo. Oni naše velike umjetnike, prvenstveno slavne slikare iz razdoblja moderne, počevši od Bukovca, nazivaju mrtvacima, i žive na njihov račun i na račun svih onih koji se u ovoj situaciji moraju odreći obiteljskog nasljeđa – kaže Jasminka Poklečki Stošić, a Božica Dea Matasić dodaje:
– Važnost je ove izložbe toliko velika da ju je teško objasniti ljudima izvan struke. Za svakog hrvatskog umjetnika, ne samo likovnog, svaki uspjeh u inozemstvu, svaka mogućnost koja se otvori, iznimno je važna. To je prekretnica.
Može li Panacea biti prekretnica u glavama svih onih koji odlučuju o hrvatskoj likovnoj umjetnosti?
NEMAŠ POSAO ILI NE PRIMAŠ PLAĆU VEČ PAR MJESECI, A IMAŠ NAJOSNOVNIJE ZNANJE O RAČUNALIMA I INTERNETU?? Ne brini jer ja sam pronašao rješenje, ponajprije za sebe a sad pokušavam pomoći i ostalima. Radi se o poslu u kojem je jedino što je potrebno slobodno vrijeme i strpljenje. Kad sam ulazio u ovo bio sam pomalo skeptičan, no sad kad vidim da se na tome da zaraditi od 75 – 200$ tjedno moja skeptičnost je prerasla u ozbiljnost da proširim svoj posao. Ukoliko i ti nemaš financijskog izlaza, a znaš da svaka kuna dobro dođe, javi mi se na mail: strpljenjemdozarade @ gmail . com i već danas zaradi svojih početnih 17$!