Četvrti dan nacionalnog programa pulskog festivala prikazana su dva nekonvencionalna domaća filma – \"Visoka modna napetost\" Filipa Šovagovića i \"Simon Čudotvorac\" Petra Oreškovića. Prvi je poseban zbog očekivanoga pomaknutoga stila, a drugi jer ne samo da je snimljen u privatnoj produkciji – tek je neki dan stigla određena pomoć HAVC-a – nego jer se radi već o drugom filmu entuzijastičnog producenta Joze Patljaka snimljenom u 3D tehnici.
Kada je 2005. debitirao kao redatelj iščašenim nadrealističnim filmom \"Pušća Bistra\" Šovagović je pokazao da nije redatelj klasične naracije, pa ni ičega drugoga što bismo nazivali klasičnim. Zato je vladala neizvjesnost kako će izgledati njegov novi, dugo pripremani film intrigantnoga naslova \"Visoka modna napetost\". Priču su dodatno podgrijavale informacije o problemima s produkcijom i tračevi sa seta da ni neki od članova ekipe nisu svjesni o čemu se u filmu radi, kako on uopće nastaje i kako će biti završen.
Ugodno iznenađenje
S obzirom na sve to, ali ponajviše na nepredvidiv Šovagovićev karakter, \"Visoka modna napetost\" vrlo je ugodno iznenađenje. Daleko od toga da je Šovagović sada postao kruti narativac, ali je očit pomak na planu dramske strukture i naracije, čemu sigurno treba zahvaliti svojim suscenaristima Ivici Đikiću i Robertu Perišiću s kojima je na filmu postigao onaj ton kojim domaća urbana (srednjogeneracijska) literatura odiše već neko vrijeme. U ulozi koju bi nekada s jednakim šarmom vjerojatno najbolje igrao Boris Dvornik, sjajni Goran Navojec gumi gradonačelnika u otočnom mjestašcu kojem nedostaju još stanovnik ili dva da bi došlo do broja stotinu i tako dobilo status pravoga grada. No, njegovi napori da dođe do tog statusa samo su uvjetno priča filma, ako i sve ostalo u njemu: gradonačelnikov odnos s dvojicom braće i majkom koja djeluje kao da je na samrti, njegovo dodvoravanje talijanskom modnom kreatoru koji dolazi na otok i sve drugo...
Sve su to samo skice iz kojih Šovagović gradi snoliku i zabavnu atmosferu. Stilski gledano, film je lonac svega i svačega, ali ne djeluje kao papazjanija, nego ostavlja dojam da redatelj suvereno vlada raznim postupcima, a pritom treba naglasiti odličan rad montažerke Dafne Jemeršić. Doduše, velika razigranost koja vodi računa više o pojedinačnim scenama nije bez svoje cijene, pa film kao da stoji na mjestu u smislu razvoja likova i cjeline, ali na kraju nataloži sasvim dovoljno situacija koje podupru opći metafizički osjećaj filma.
Nije za pamćenje
Osim što je poseban zbog doista dobre 3D tehnike, \"Simon Čudotvorac\", nažalost, nije vrijedan pamćenja po mnogo čemu drugom. Crna komedija o pogrebniku koji želi oživiti tijelo majke svoje bivše djevojke djeluje kao generacijska zafrkancija i proširena studentska vježba za koju se ne može reći da je bez potencijala. Glavni je junak simpatičan (dopadljivi Sven Jakir), zanimljiva su hvatanja za filmove \"Maratonci trče počasni krug\" i \"Sedmi pečat\", film je odlično snimljen, a 3D tehnika daje čarobnost fantazmu. Međutim, za komedije je najvažnije da budu smiješne, a \"Simon Čudotvorac\" to nikako nije.
