Kada u utorak navečer publika prvi put uđe na predstavu “Ideš dalje”, koju ZKM radi kao koprodukciju s Deutsches Theatreom iz Berlina i Teatrom Due iz Parme, naći će se u razredu, u školskim klupama. Upravo smo tamo razgovarali s režiserom Reneom Medvešekom.

Predstava je namijenjena tinejdžerima. Je li posebna odgovornost raditi teatar za njih?

Svaki kazališni rad doživljavam odgovorno, no posebnu pozornost vrijedi posvetiti činjenici da predstava za taj uzrast nema mnogo i da ih nije jednostavno napraviti. Uvijek je pitanje kako biti komunikativan, a izbjeći podilaženje.

Generacijski jaz

Jeste li se radeći na predstavi morali vratiti u svoje mlade dane? Ili koliko uopće ljudi naše generacije mogu shvatiti današnje tinejdžere? Mi smo odrastali u sasvim drukčijim uvjetima i ponekad mi se čini da su današnji tinejdžeri stigli s nekog drugog planeta.

Jaz među generacijama oduvijek je postojao, ali danas su njegovi razmjeri sve nepregledniji, i to prije svega zbog brzog razvitka tehnologije. Iako se jaz doima veći nego ikad, bit je problema ista. To čovjek shvati kada ga zateknu “više srednje godine” i kada se na osnovi vlastita iskustva suoči sa značenjem pojma zrelosti. Svejedno mislim da su mi moji srednjoškolski dani još dovoljno bliski da bih, zajedno sa suradnicima, uspio uspostaviti komunikaciju. Uz to, priznajem da su me u nekim stvarima, poput izbora glazbe, savjetovala moja vlastita djeca – dijelom tinejdžeri dijelom studenti.

Tema ove predstave je talent show. Što mislite o njemu?

On je plod vremena, duha, tržišta i vrijednosti koje živimo. On je i odgovor na, najbolje rečeno, ono što se dobro prodaje. Najlakše je tom fenomenu kritički pristupiti, ali nisam siguran da je to prava adresa. Talent show je kao pojava više posljedica manjkova na nekim drugim društvenim razinama. Zato ova predstava ne napada talent show kao takav, jer takve emisije mogu biti suvisli oblik komunikacije i zdrava platforma za legitimne ambicije mladih ljudi da pokažu što znaju i čemu se vesele. No, problematičan je sustav vrijednosti koji se promovira, a uz to i činjenica da pravila igre diktira tržište i novac – okvir koji diktira i manipulacije i ne baš najpoželjnije odnose prema onima koji su se u igru upustili.

Kazalište za razred

Predstava je koncipirana kao školski sat?

Da. Napisao ju je mladi austrijski pisac Holger Schober, koji nekoliko godina u Beču vodi Razredni teatar čije se predstave izvode u školskim učionicama. Tekst je napisan za potrebe međunarodnog projekta, koji je iniciralo kazalište Deutsches Theater iz Berlina, a koje je pozvalo Zagrebačko kazalište mladih i Duo teatar iz Parme da s njima u suradnji, u tri različite kulturne sredine, postave isti tekst i tako provjere kako se temi casting emisija pristupa u te tri različite sredine.

Igrali ste već pred srednjoškolcima i kakve su bile reakcije?

Glumcima, Barbari Prpić i Petru Leventiću, posebno je važno to što je publika konačno s nama. Već smo sami sebi dojadili zamišljajući i hineći komunikaciju. Laknulo nam je nakon prvih nastupa pred publikom. Reakcije su jako dobre.